preskoči na sadržaj

Staklo

Autor: Robert Majetić

Prema legendi koja je do danas sačuvana zahvaljujući spisima rimskog pisca Plinija Mlađeg, staklo je prvi puta otkriveno prilikom putovanja feničkih trgovaca. Prije puno godina oni su prenosili sodu (natrijev karbonat u prirodnom obliku) iz Sirije u Egipat i tom su se prilikom ulogorili na prikladnom mjestu u pijesku. Zapalili su vatru te slučajno lonac za kuhanje stavili na komade sode, kao podlogu, a toplina je rastalila sodu i pijesak te je od njih oblikovala staklo.


Međutim, proizvodnja stakla je izumljena davno prije događaja o kojem govori Plinije. Prirodno staklo poznato je još od davnina. Vrhovi strijela i noževa prethistorijskih ljudi izrađeni su od vulkanskog stakla i pronađeni na raznim mjestima širom Zemljine kugle. Za postojbinu umjetnog stakla smatra se Egipat gdje su prilikom arheoloških iskopavanja pronađeni predmeti od stakla, ostaci radionica s kalupima i dijelovima peći za topljenje stakla, veće količine staklenog posuđa za kozmetička sredstva i razni stakleni nakit, naročito ogrlice, koje su služile za robnu razmjenu.

Čini se da je staklo izumljeno u 3. tisućljeću prije Krista, u zapadnoj Aziji, a pravili su ga i u Mezopotamiji oko godine 2000. prije Krista. U starom Egiptu se staklene posude – za razliku od staklenih kuglica i ukrasa – susreću tek od doba oko godine 1500. prije Krista. Prema sačuvanim ostacima egejske civilizacije, središta industrije stakla nalazila su se djelomično u Mezopotamiji i Siriji, gdje su počevši od 9. stoljeća postojale staklarske radionice na otocima Rodu i Cipru. Također, i Aleksandrija je bila važno središte za proizvodnju stakla nakon svog osnutka godine 332. prije Krista.

Razvijenu proizvodnju stakla imali su Feničani, Asirci i Palestinci. Kasnije je centar proizvodnje stakla postao Rim (do 5. stoljeća), odakle se ova vještina širi po rimskim provincijama. Od stakla su se izrađivali ukrasni predmeti i nakit, posuđe za kozmetiku, a u domaćinstvu je staklo zamijenilo posuđe od keramike i metala.

Rimljani su proširili proizvodnju stakla u čitavom svom carstvu, pa su se tako radionice stakla nalazile i u njemačkom gradu Kölnu. Padom Rimskog Carstva (476. godine) centar proizvodnje stakla postaje Bizant, a u 12. stoljeću Sirija. Padom Sirije pod tursku vlast u 14. stoljeću, vodeću ulogu u proizvodnji stakla preuzima Europa, naročito Francuska i Engleska, a od 15. do 17. stoljeća i Venecija, koja proizvodi staklo visoke umjetničke vrijednosti - ukrasno staklo, bojeno i slikano staklo za prozore, staklo za ogledala i lustere i sl. Nekoliko tehnika za proizvodnju staklenih čaša koristilo se paralelno jedna s drugom, sve dok nije bila izumljena puhalica za staklo.

Ta je puhalica vjerojatno tijekom 1. stoljeća prije Krista izumljena u Feniciji. U to se vrijeme najčešća metoda proizvodnje stakla sastojala u tome da se rastopljeno staklo stavilo preko jezgre željeznog oblika koja se kasnije uklanjala. Čaše su se, također, gradile od staklenih dijelova – nazvanih mozaično staklo. Takve su se čaše koristile u Mezopotamiji, a spomenuti dijelovi izrezivali su se iz čvrstog staklenog bloka ili su dobiveni lijevanjem u kalupe.

Počevši od 7. stoljeća nove ere, područja u kojima je vladao islam – Mezopotamija, Perzija, Egipat i Sirija – također su imala cvatuću industriju stakla. Neki su od njihovih najimpresivnijih proizvoda bile svjetiljke za džamije s prozračnim ili obojenim staklom, oslikane i emajlirane.

Međutim, počevši od godine 1000. pa sve do 18. stoljeća, kad je George Ravenscroft izmislio olovno staklo – teže, prozirnije i idealno za graviranje – svi su u Europi kupovali kvalitetnu robu u Mlecima, kako to pokazuje pismo nekog londonskog trgovca upućeno „Senieru Morelliju“ u Veneciji, a datirano sa 17. rujna 1669. 

Trgovac je nacrtao obrise čaša uz rub pisma i napisao… „dajte što prije izraditi jednostavne čaše, kao što su ove na rubu pisma, jer trebamo najviše baš ovakvih čaša, osim toga, neka se ogleda ne pakuju na dnu sanduka s čašama za piće. Želimo da ih se pakira s posebnom pažnjom u jednoj ili dvije čvrste kutije“.

Danas se staklo upotrebljava u mnogim područjima: građevini, za prehranu, izradu instrumenata, elektronike, ukrasnih predmeta itd. Iako se staklo proizvodilo od vremena starih Sumerana i Egipćana, staklo je bio skupocjen materijal i to sve do sredine 20. stoljeća nakon čega staklo postaje iznimno jeftin i široko upotrebljavan materijal.

| 9. 4. 2008. u 00:00 sati | RSS | print | pošalji link |


Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet

Učenički radovi

Rijeka

Četvrtaši Osnovne škole Ksavera Šandora Đalskog iz Donje Zeline, u sklopu nastavnog predmeta priroda i društvo, proveli su projekt "Upoznajmo naše gradove". Učenici su se uistinu...

Nastavni materijali

Čišćenje ornitološkog parka

U utorak, 11. lipnja 2019. godine Pticoljupci iz 4.b pristupili su jednom od čišćenja ornitološkog parka. Puno su radili, ali se i odlično zabavili.

1313. - rođen Giovanni Boccaccio , talijanski književnik

Copyright © 2010 CARNET. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNET.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr