Tako je npr. dokazano da osobe koje redovito konzumiraju doručak rade brže, manje griješe, te imaju bolje pamćenje u odnosu na osobe koje preskaču doručak. Interesantno je da su istraživanja u doba prehlada pokazala da tijekom svih tih 10 tjedana najveće infektivnosti, osobe koje su preskakale doručak, obolijevale su i po nekoliko puta u tom relativno kratkom periodu.
To je samo još jedan od dokaza u kojoj mjeri je doručak važan za podizanje imunosti. Dokazano je, nadalje, da osobe koje redovno doručkuju često imaju općenito zdraviji stil života, rjeđe su u depresiji, manje su izloženi emotivnom stresu, te se bolje nose sa stresom. Čak je potvrđeno i značajno smanjenje menstrualnih bolova u djevojaka koje redovno doručkuju.
Gledajući sa stajališta roditelja, vrlo je važno kako će se naše dijete nositi sa intelektualnim izazovima današnjice. Djeca koja ne doručkuju, slabije funkcioniraju ujutro i imaju manje uspjeha u rješavanju problema koji se postave pred njih. Nekonzumiranje doručka sličan utjecaj ima i na verbalne sposobnosti, kreativnost, te sposobnost usvajanja novih zvanja.
Količinski gledano, doručak bi trebao osigurati četvrtinu ukupne dnevne potrošnje energije. Zapravo preskakanje doručka znači, nepotrebno gladovanje organizma minimalno 14 sati. Tu je uzeto u obzir prosječno vrijeme od večere do sna, zatim noći, te na kraju, ali i najvažnije, period od jutra do ručka, kada nam «životnog goriva» - hrane, najviše treba za normalno funkcioniranje.
Poražavajući su rezultati istraživanja da u svijetu oko trećina sveukupne populacije ne doručkuje.Obzirom na opće poznatu povezanost doručka s ojačanjem imunosti, stvarno nije čudna visoka stopa oboljenja od naoko običnih bolesti kakva je npr.prehlada.
Bojazan je svakog roditelja da će obilniji doručak koji se daje djetetu kroz dulji period naposljetku dovesti do pretilosti koje će se u kasnijim godinama teško riješiti. Mnogim studijama je dokazano da se pravilnim doručkom koji uključuje konzumaciju žitarice i peciva, stvara populacija djece koja će u budućnosti imati niži indeks tjelesne mase u odnosu na one koji jedu mesne prerađevine ili jaja, ili još gore, uopće ne doručkuju. Može se dakle zaključiti da djeca koja konzumiraju doručak bogat kompleksnim ugljikohidratima, za ručak jedu znatno manje količine hrane. Takvi rezultati sugeriraju da je to jedan od načina da već u mladosti stvaramo prevenciju pretilosti, te kontroliramo tjelesnu masu.
Da bi promijenili djetetove stavove, i želju za doručkom, prvo trebate promijeniti sebe. Trebate u svome ubrzanom jutru pred posao pronaći mjesta barem za još dodatnih 10-ak minuta, koliko bi doručak najmanje trebao trajati, za npr. pojesti žitarice uz mlijeko.
Dijete će pritom, učiti prema vašem modelu, te će početi redovno doručkovati. Ako dijete izričito odbija doručak, razmislite o tome da npr. poslužujete jelo na drugačiji način, uz više dekoracija, uz kombinaciju jela u raznim bojama. Mogli biste, recimo, ponekad servirati švedski stol s nekim novim jelom. Važno je tada i da sam pribor bude raznobojan jer je djeci vizualizacija hrane jako važna. Ako određenu hranu imenujete nekim imenom koje će se djetetu svidjeti, automatski jelo postaje interesantno.
Postoji mogućnost određenu hranu, npr. jogurt zasladiti medom ili pekmezom, ili u isti ubaciti komadiće sušenog ili svježeg voća. Kako god pokušavali potaknuti dijete da doručkuje, važno je ustrajati u tome, jer će vam se zasigurno višestruko isplatiti.
Dinko Kolarić, dr.med.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.