preskoči na sadržaj

Životinje oko nas - grad

Autor: Marko Tomašek

Divlje životinje su svuda oko nas. Šetajući gradskim ulicama i parkovima, uživajući u moru, jezerima, vrtovima i planinskim putevima nailazimo na velik broj divljih životinja a da ponekada toga nismo ni svjesni. U ovome tekstu pisat ću o životinjskim vrstama koje susrećemo u gradovima (a nisu kućni ljubimci i domaće životinje).


Krčenjem šuma, gradnjom autocesta, poslovnih i stambenih zgrada, trgovačkih centara i općenito urbanizacijom do tada nekorištenih prirodnih površina čovjek je prostor koji ga okružuje prilagodio sebi  ne razmišljajući da je time uništio prirodna staništa mnogih životinjskih vrsta. Danas u  gradovima možemo naići na lisice, kune zlatice, lasice, ježeve i vjeverice te na velik broj ptica poput golubova, vrabaca, labudova, divljih pataka, svraka, fazana i na još mnogo drugih zalutalih životinjskih vrsta. Sve su one  prisiljene približiti se čovjeku u potrazi za hranom i prostorom za život.

U ovom tekstu pobliže ću vam predstaviti tri divlje životinjske vrste koje možete susresti u gradu i prigradskim naseljima. To su lisica, vjeverica i siva vrana.

Crvena lisica (Vulpes vulpes)

Crvena lisica najrašireniji je predstavnik porodice pasa u ovom dijelu Europe, a ujedno i jedina lisica koja obitava na području Srednje Europe, pa je ljudi nazivaju jednostavno lisicom (a ne crvenom lisicom).

Odrasla jedinka dužine je oko 70 centimetara, te ima rep  dugačak otprilike još 40. Teška je između šest i deset kilograma, ima lijepo i gusto krzno koje je s gornje strane tijela crveno a s donje bijelo, te se tonovi boje mijenjaju ovisno o području na kojem lisica živi, kao i o godišnjem dobu. Na našim prostorima žive jedinke s crnom prugom na leđima, smeđa lisica s tamnijim vratom te svjetlija tzv. brezina lisica.

Donji dijelovi nogu su joj crne boje. Nema kandže, a brkove osim na glavi ima i na nogama u obliku dlaka koje joj pomažu u orijentaciji. Najčešće živi u šumama, na travnjacima i poljoprivrednim površinama a u novije vrijeme sve češće u prigradskim i gradskim naseljima gdje danju boravi u napuštenim objektima a noću izlazi u lov. Izrazito je mudra i lukava životinja.

S obzirom na prehrambene navike lisica je svežder. Hrani se glodavcima, pticama, strvinom i hranom biljnog podrijetla. Uz kuniće i miševe hrani se jajima iz gnijezda ptica koje se gnijezde na tlu, ribama i insektima. Zna napraviti štetu u kokošinjcima jer joj kao plijen posluže kokoši i druga domaća perad. Mnogi smatraju da je u gradovima preuzela važnu ulogu jer se sve više hrani štakorima kao i strvinama životinja stradalih u prometu.

Lisica se najčešće kreće po teritoriju u promjeru pet do 20 kilometara kvadratnih. Živi samački, osim u siječnju i veljači kad se pari. Graviditet traje oko 50 dana nakon čega lisica na svijet donese tri do pet mladunaca. Mužjaci sudjeluju u podizanju mladunaca pomažući ženki u njihovoj ishrani tj. donoseći plijen na ulaz u lisičje gnijezdo odnosno jazbinu.

Djeca se od najranije dobi susreću s lisicom u pričama, bajkama i basnama. U njima je ona gotovo uvijek negativan lik.

Ako se uzme u obzir i da ju odrasli ljudi doživljavaju kao glavnog prijenosnika bjesnoće (što nikako nije točno jer na području Republike Hrvatske već više od dvije godine nije zabilježen slučaj bjesnoće) i otimača domaće peradi, nije ni čudo što lisica nikada nije bila popularna životinja i što gotovo nitko ne voli biti u njenoj blizini.

Crvena vjeverica (Sciurus vulgaris)

Ova slatka i simpatična životinjica živi u listopadnim i crnogoričnim šumama, parkovima i vrtovima na području Europe (osim Islanda i sredozemnih otoka) i Sjeverne Azije.

Odrasla jedinka dužine je tijela oko 35 centimetara od čega više od 15 otpada na veliki kitnjasti rep, zaštitni znak ove životinje. Težine je oko 350 grama. Boja tijela varira od crvenkastosmeđe do crne s gornje i bijele s donje strane tijela. Ima velike okrugle oči i šiljaste uši s čuperkom na vrhu (u hladno doba godine). Krzno na tijelu mijenja dva puta godišnje dok ono na repu mijenja samo jedanput.

Vjeverica je najaktivnija ujutro i kasno poslijepodne kad ju se može vidjeti kako se brzo i spretno penje i skače po deblima drveća u potrazi za hranom. Hrani se plodovima zimzelenog drveća, orasima i lješnjacima, gljivama, korom drveća, malim kukcima i ptičjim jajima. Iako većinu vremena provodi u krošnjama drveća gdje se gnijezdi i odmara, ponekada silazi i na tlo u potragu za hranom (ili kako bi zakopali na sigurno višak pronađene hrane).

Vjeverica je izrazito brza i agilna, ali i plaha životinja uvijek na oprezu od prirodnih neprijatelja (ptice grabljivice, zmije i kune). Krajem prošlog stoljeća u Englesku je iz Sjeverne Amerike uvezena siva vjeverica (Sciurus carolinensis) koja se vrlo brzo raširila Europom i u nekim zemljama dovela do gotovog izumiranja crvene vjeverice.

Razlog tome nije agresivnost sive vjeverice već njena bolja prilagođenost na lošije uvjete života (puno se bolje snalazi u traženju hrane u listopadnim šumama od crvene vjeverica koja se najviše voli hraniti plodovima crnogorične šume kojih nema u izobilju, dok plodove listopadne šume kao što su žirevi crvena vjeverica puno teže probavlja).

Šetajući nekim od zagrebačkih parkova, sljemenskim područjem obraslim šumom ili perifernim dijelovima grada postoji mogućnost da ugledate ovog brzog akrobata.

Siva vrana (Corvus cornix)

Ova inteligentna životinja iz porodice vrana živi na području sjeverne i zapadne Europe, srednje Azije te na sjeveru i jugu Afrike. Obitava na otvorenim područjima s drvećem i grmljem, u šumama, selima i gradovima. Često  se može vidjeti u parkovima i oko velikih  odlagališta otpada.

Odrasla jedinka duga je oko 50 centimetara, s rasponom krila oko jedan metar i težine oko 600 grama.  Na tijelu joj prevladava siva boja, dok su glava, dio vrata, krila i rep crni. Mužjaci su nešto krupniji od ženki. Vrana se glasa izrazito jakim kreštanjem.

Povremeno stanovnici nekih dijelova grada Zagreba dižu su na noge cijelu gradsku upravu apelirajući da se nešto poduzme oko velikog broja vrana koje su im okupirale kvart. Prema riječima građana vrane su agresivne i napadački raspoložene, izvlače smeće iz koševa te od kvarta rade smetlište.

Ništa bolje nije niti tijekom noći kad njihovo noćno kreštanje dovodi do ludila neispavane građane. Stoga možemo reći da ova ptica trenutno i nije među omiljenim divljim stanovnicima gradskih naselja.

Siva vrana se hrani insektima, sjemenkama, manjim pticama i njihovim jajima, mladim miševima i zečevima, te hranom iz koševa za smeće i kontejnera.

Mužjak i ženka žive u paru. Vrane grade veliko gnijezdo na visokim krošnjama drveća, stijenama, starim zgradama i stupovima te to gnijezdo koriste nekoliko godina. Gnijezda grade od materijala koje nalaze u svojoj okolini (grane, slama, tkanine, plastika). Krajem ožujka ženka u gnijezdo snese tri do šest zelenih prošaranih jaja iz kojih se nakon tri tjedna izlegu ptići.

Prema relevantnim mišljenjima stručnjaka, vrana je jedna od najinteligentnijih životinja na svijetu (uz čovjekolike majmune). Tako su znanstvena istraživanja i bezbrojni pokusi doveli pokazali da odrasla vrana posjeduje inteligenciju djeteta starosti između pet i sedam godina. Jedan od dokaza njene inteligencije je i način kako vrane ponekad razbijaju orahe.

Naime primijećeno je i zabilježeno kamerom da ponekad sjednu na semafor i iz visine bacaju orahe dolje na cestu. Nakon što automobili razmrve orahe, pričekaju da se na semaforu upali crveno svjetlo i tada u sigurnosti dok automobili stoje - pokupe i pojedu ostatke oraha. I sam sam svjedočio ovakvom načinu otvaranja oraha i priznajem da me oduševila njihova inteligencija.

Ako susretnete bilo koju divlju životinju nikako ju nemojte hraniti ili odvesti kući pokušavajući ju „pripitomiti“. Naime, strogo je zabranjen svaki oblik uznemiravanja divljih životinja i njihove mladunčadi. Također, ako dođete u bliski susret s lisicom, nemojte odmah pomisliti da ima bjesnoću: vrlo je vjerojatno u naseljeno područje došla zbog gladi ili znatiželje. U slučaju da naiđete na napušteno mladunče neke divlje životinje, ili ptića ispalog iz gnijezda, svakako o tome obavijestite Centar za zbrinjavanje divljih životinja.

 

Izvor:

www.lovac.info

www.iucnredlist.org

www.animaldiversity.org

www.hbw.com

 

Autor teksta:

Marko Tomašek, dr. vet. med.

 

 

 

 

| 1. 2. 2018. u 08:52 sati | RSS | print | pošalji link |


Savjete koje vam na ovim stranicama donosimo pišu stručnjaci na području medicine, psihologije i veterine:

 

Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet

Učenički radovi

Politika Hrvatske pučke seljačke stranke

Video je uradak nastao kao aktivnost u sklopu obrade političkih stranaka početkom 20. stoljeća, na nastavi Povijesti. Učenice su Srednje škole Ban Josip Jelačić trebale prikazati osnovnu politiku Hrvatske pučke seljačke...

Nastavni materijali

La agricultura en España

Prezentacija o španjolskoj poljoprivredi studenta geografije, pripravnika sa Sveučilišta u Granadi.

Audio&video

Vodič za moderna vremena

Emisija koja govori o fenomenima modernog života, ekonomiji i tehnologiji. U njoj možete saznati što su to krvavi dijamanti, kako se obraniti od kompjutorskih...

1832. - umro Sir Walter Scott, škotski pjesnik i romanopisac,...

Copyright © 2010 CARNET. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNET.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr