preskoči na sadržaj

Introvertirana djeca

Autor: Ana Plazonić Fabian, prof.

Zamislite ove skice iz svakodnevnog života. Dolazite po svog 8-godišnjeg sina na rođendansku proslavu njegovog školskog prijatelja, te se unaprijed veselite zabavnim anegdotama s druženja koje će vam ispričati.


Dočekuje sam neočekivani prizor: dok druga djeca veselo i bučno u dvorištu igraju nogomet sa slavljenikom, vaš sin u kutu dvorišta u društvu slavljenikove majke mazi obiteljskog psa i pritom djeluje vrlo sretno i zadovoljno. Ili dolazite u školu stranih jezika po svoju kćer, a ona, umjesto da sudjeluje u grupnoj igri „mozgalica“ na engleskom, sama sjedi u kutu učionice te s puno interesa i pažnje prelistava veliki šareni atlas.

Moguće je da će zatečeni prizor u vama izazvati uznemirenost, jer imate zamišljenu sliku svog djeteta kao izrazito društvenog i otvorenog (možda čak kao „vođe čopora“?), ili potajno smatrate da je zbog uživanja u takvim samostalnim aktivnostima unaprijed osuđeno na život prepun tuge i usamljenosti te da će se pretvoriti u samotnjaka i čudaka. Kako biste „riješili“ tu situaciju, svojem djetetu nastojite organizirati i više nego ispunjen društveni život (u vidu svakodnevnih druženja, igranja, društvenih aktivnosti, treninga, slobodnih aktivnosti) te se čudite kako s vremenom ono postaje nervozno, plačljivo i uznemireno. Istovremeno, s različitih strana dobivate pouzdane informacije o tome kako vaše dijete stvarno uživa npr. u druženju i igri sa svojim bliskim prijateljem iz kvarta ili sestričnom te kako se, makar ipak više uživa biti u manjoj grupi vršnjaka, bez ikakvih problema uklopilo u svoj razred i kako je njegova učiteljica prezadovoljna odnosom koji je uspostavilo sa svojim razrednim kolegama.

Postoji li stvarno toliki razlog za vašu zabrinutost?
Odgovor bi vas trebao umiriti: ne postoji, jer vjerojatno dijelite svoj život s djetetom koje bi se moglo okarakterizirati kao introvertirano.

Što je introverzija?

Dijete na svijet dolazi s urođenim aspektom vlastite ličnosti koji se naziva temperament. Prema spoznajama suvremene psihologije, ekstraverzija i introverzija predstavljaju osnovnu dimenziju ljudske ličnosti, te se baziraju na urođenom temperamentu osobe. Ekstraverti se najbolje osjećaju u velikim skupinama ljudi, prodorni su te „ovisni“ o bivanju u društvu i uzbuđenjima koje ta druženja donose. S druge strane, introverti se doimlju manje otvorenima i društvenima (ali nikako asocijalnima), preferiraju samostalne aktivnosti te se najugodnije osjećaju u manjim skupinama. Introverzija nije isto što i sramežljivost, jer introverti svojim izborom preferiraju samostalne aktivnosti u odnosu na društvene, dok sramežljivi ljudi društvene kontakte izbjegavaju zbog straha.

Introverzija kod djece
Sklonost introverziji i ekstraverziji moguće je primijetiti već od prvih dana života djeteta, pa se tako mali „introvertiranci“ pokušavaju udaljiti od velike količine svjetla, buke, pokreta i ljudi, dok se mali „ekstravertiranci“ tome nastoje čim više približiti i vidljivo u tome uživaju.
 
Djeca (ali i odrasli) koja su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz svog unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su razmišljanjima i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju mir i tišinu (kod djece školske dobi se to najčešće vidi u samostalnom igranju). U druženjima najviše uživaju u odnosima „jedan-na-jedan“ ili u manjim grupama, uglavnom bliskih prijatelja.

Introvertirana djeca nisu sretna u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljiva su na gužvu, buku i previše istovremenih aktivnosti. Ukoliko ne dobiju priliku „napuniti svoje baterije“ time što će provesti neko vrijeme nasamo, mali introverti se osjećaju iscrpljeno, što se može iskazivati kao umor ili „živčanost“, te kroz fizičke simptome kao što su glavobolja i trbobolja. Također ne vole niti brzu promjenu aktivnosti.

A što introvertirana djeca vole? Vole samostalno provoditi svoje vrijeme, kako bi istraživala svoje ideje, razmišljala ili se u potpunosti udubila u odabrane aktivnosti. Mogu se satima igrati npr. izrađujući lutkarsko kazalište ili slažući svoj školski spomenar, i pritom su najsretnija i najopuštenija ako ih se pusti da u tome uživaju sami, bez prekidanja. Također vole svoje vrijeme provoditi u smirenoj, opuštajućoj okolini, bez previše vanjskih podražaja.

Kako podržati svoje introvertirano dijete?

  • ne pokušavajte ga pretvoriti u ekstravertirano dijete (već ga u potpunosti prihvatite takvim kakvo jest, introvertirano i potpuno „normalno“ )
  • osigurajte mu dovoljno prostora i samostalnosti, te poštujte njihovu potrebu za privatnošću i osamostaljivanjem (npr. dozvolite mu da za sobom zatvara vrata svoje sobe). Introvertirana djeca su naglašeno teritorijalna i teško im pada ukoliko nešto stalno „narušava“ njihov osobni prostor
  • introvertiranu djecu iscrpljuje količina društvene interakcije koja je sastavni dio jednog uobičajenog školskog dana, te zbog toga najčešće kući dolaze u potpunosti (psihički) iscrpljena. Nakon povratka kući, dozvolite mu njegovo „osobno vrijeme“, odnosno poštujte njegovu potrebu za osamljivanjem, jer to vrijeme koje će provesti samo nakon napornog dana mu je prijeko potrebno za „punjenje baterija“ i efikasno funkcioniranje (dugoročno gledano, i za njegovo mentalno zdravlje)
  • bez prosuđivanja ili zamjeranja prihvatite njegovu relativno malu potrebu za društvenim aktivnostima i susretima
  • dajte mu dovoljno vremena za promišljanje i davanje odgovora, bez požurivanja
  • ne „zatrpavajte“ ga aktivnostima, događanjima ili brzim promjenama koje mu otežavaju privikavanje na novu situaciju
  • podržite ga u aktivnostima u kojima ono uživa.

Aktivnosti u kojima introvertirana djeca najčešće uživaju

Navedene su neke od aktivnosti, projekata i igara u kojima bi introvertirano dijete, ovisno o svojoj dobi, moglo uživati i koje bi mogle, dugoročno, pozitivno utjecati na razvoj njegovog samopoštovanja i samopouzdanja. Jako je važno da introvertirana djeca od svojih roditelja i bliskih osoba dobiju pozitivnu emocionalnu podršku i time grade pozitivnu sliku samoga sebe.

  • vođenje vlastitog dnevnika
  • sastavljanje spomenara, albuma i bilježnica s uspomenama
  • kreativno pisanje
  • igre koje uključuju glumu, igrokazi, kazalište lutaka
  • crtanje, slikanje, rad s materijalima za oblikovanje (glina, plastelin ...)
  • različite vrste ručnog rada te izrađivanje predmeta
  • samostalna igra, pogotovo imaginarna igra koja uključuje lutke ili ginjole (krpene lutke koje se navlače na ruke ili samo na prste), igra s različitim „scenografijama“ („igra škole“, „igra trgovine“, „igra doktora koji operira“ ... igre primjerenije nižoj školskoj dobi)
  • pregledavanje knjiga i slikovnica, u starijoj dobi čitanje
  • odlazak u knjižnicu, te pregledavanje i posuđivanje knjiga
  • gradnja pomoću kockica i sličnih igračaka (npr. Lego), slaganje slagalica
  • dublji interes i istraživanje neke teme koja dijete trenutno zanima (npr. dinosauri ili život u kameno doba)
  • višesatno samostalno provođenje vremena u vlastitoj sobi, s odabranom zanimacijom
  • provođenje vremena s jednim ili dvojicom dobrih prijatelja
  • „paralelna“ igra (djeca su u društvu, ali se svako zabavlja za sebe te uživa u vlastitoj igri)
  • kolekcionarstvo (poštanskih maraka, naljepnica, salveta ...)
  • bavljenje fotografijom
  • održavanje obiteljskih foto-albuma
  • slušanje ili bavljenje glazbom
  • briga za kućnog ljubimca (introvertirano dijete i kućni ljubimac su par iz snova!)
  • individualni sportovi (plivanje, trčanje, rolanje ...), planinarenje, hodanje
  • Uređivanje i dekoriranje vlastite sobe ili nekog drugog osobnog prostora
  • Razvijanje interesa za putovanja, umjetnost, povijest, kulturu ...

„Jake strane“ introvertirane djece:

  • Lijepo surađuju s drugima, pogotovo u odnosima „jedan-na-jedan“
  • Započinju i održavaju dugotrajna (i malobrojna) bliska prijateljstva
  • Fleksibilna su
  • Neovisna su
  • Imaju dobro razvijene sposobnosti pažnje i koncentracije
  • Imaju dobar uvid u sebe
  • Odgovorna su
  • Kreativna su, otvorena za razmišljanje „izvan okvira“
  • Imaju analitičke vještine koje im olakšavaju snalaženje u kompleksnim situacijama.


Ana Plazonić Fabian, prof.

 

Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.

| 27. 11. 2008. u 00:00 sati | RSS | print | pošalji link |


Savjete koje vam na ovim stranicama donosimo pišu stručnjaci na području medicine, psihologije i veterine:

 

Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle

Učenički radovi

Rijeka

Četvrtaši Osnovne škole Ksavera Šandora Đalskog iz Donje Zeline, u sklopu nastavnog predmeta priroda i društvo, proveli su projekt "Upoznajmo naše gradove". Učenici su se uistinu...

Nastavni materijali

Čistoća okoliša

PID OŠ A.1.1. Učenik uspoređuje organiziranost u prirodi opažajući neposredni okoliš. PID OŠ B.1.1. Učenik uspoređuje promjene u prirodi i opisuje važnost brige za prirodu i osobno zdravlje. PID...

Audio&video

Vodič za moderna vremena

Emisija koja govori o fenomenima modernog života, ekonomiji i tehnologiji. U njoj možete saznati što su to krvavi dijamanti, kako se obraniti od kompjutorskih...

1863. - umro Jacob Grimm, njemački filolog i književnik, zajedno s...

Copyright © 2010 CARNET. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNET.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr