Bez obzira na starost svojeg djeteta, roditelji su svakodnevno sa svih strana obasipani informacijama o različitim slobodnim aktivnostima kojima se dijete može baviti. U svojoj želji da svom djetetu pruže svaku mogućnost za uspjehom i razvijanjem talenata, te informacije roditeljima svakako zvuče privlačno.
Toj jednadžbi trebamo pribrojiti i pritisak usporedbe s drugom djecom, roditeljima i obiteljima, kao i želju roditelja da budu „najbolji mogući roditelji“. Rezultat su fizički i mentalno preopterećena djeca s vrlo malo zdravog nestrukturiranog slobodnog vremena.
Slobodne aktivnosti (strukturirano slobodno vrijeme) su svakako zbog mnogo razloga korisni za svako dijete: potiču razvijanje socijalnih vještina, omogućuju prilike za igru i vježbu, utječu na razvoj dječjeg samopouzdanja ... i zabavne su! Bitno je održavati ih takvima, i ne dozvoliti da se pretvore u opterećenje za djecu, kao i za njihove roditelje
Roditeljska očekivanja, perfekcionizam i (pre)velika želja da svojoj djeci pruže sve najbolje (često bazirana na njihovim vlastitim nerealiziranim snovima i potisnutim željama) u praksi za djecu mogu postati pretežak teret. Na to preopterećenje mogu reagirati na različite načine i iskazivati kroz različite simptome: kroz umor, tjeskobu, bezvoljnost i potištenost, glavobolje i trbobolje, zaostajanje u obavljanju školskih obaveza te kroz negativne promjene u socijalnim odnosima.
Naravno da svaki roditelj za svoje dijete želi sve najbolje. Ipak, bitno je dijete usmjeriti na ono za što ima sklonosti i sposobnosti, za što je razvojno zrelo i sposobno, a ne izbor temeljiti isključivo na roditeljskim očekivanjima i pritisku okoline. Razvoj djeteta se ne može požurivati, svako dijete ima sebi prilagođen individualni ritam i sposobnosti, što roditelji svakako trebaju pažljivo „osluškivati“ i prilagoditi se. Najbolji uvjeti za rast, razvoj i ispunjavanje potencijala svakog djeteta su svakako poštovanje i iskreni interes za ono što dijete radi, omogućavanje da se razvija postupno i svojim ritmom, te podrška i ljubav (a ne pritisak!).
Ovisno o uzrastu i interesima vašeg djeteta, možete postaviti razumne granice za slobodne aktivnosti i tako pripomoći da u njima uživate i vi i vaše dijete. Evo nekoliko jednostavnih prijedloga:
Djeca neće moći naučiti sama sebe zabavljati ukoliko im svaka minuta njihovog slobodnog vremena bude isplanirana. Isto tako, djeci treba pustiti šansu da se samostalno i slobodno igraju, uče i istražuju, što se spontano odvija unutar njihovog nestrukturiranog slobodnog vremena.
Ana Plazonić Fabian, prof.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.