Poremećaji hranjenja

Čitate li ovaj tekst zato što vas brine pati li vaš prijatelj, član obitelji ili možda vi od nekog oblika poremećaja hranjenja? Poremećaj hranjenja je ozbiljna bolest koja ima ozbiljne posljedice na fizičko i psihičko zdravlje. Slijedi opis najčešćih oblika poremećaja hranjenja i upute kako prepoznati rane znakove tog poremećaja i pomoći sebi ili bliskoj osobi. U tekstu koji slijedi saznajte i najčešće mitove vezane uz ovu bolest te kome se obratiti za pomoć.

Općenite informacije

Poremećaji hranjenja uglavnom se javljaju u mlađoj životnoj dobi i adolescenciji. Procjenjuje se da od njih u Hrvatskoj boluje od 35 000 do 45 000 osoba, većinom adolescenata. Za te bolesti karakterističan je poremećen odnos prema hrani, negativna slika o svom tijelu te narušeno samopoštovanje.

U današnje vrijeme i kulturi u kojoj živimo stalno nam se nameće važnost izgleda i kult mršavosti. Pred mlade se postavljaju nemogući standardi ljepote koji uključuju i mršavost. U razdoblju adolescencije mladi se često identificiraju sa svojim vršnjacima, ali i poznatim i slavnim ličnostima. Iako mediji i standardi ljepote nisu jedini uzrok za obolijevanje od poremećaja hranjenja, istraživanja pokazuju da igraju veliku ulogu u razvoju bolesti. Iako bi bilo privlačno i jednostavno sve objasniti kulturološkim utjecajem, problem je puno kompleksniji i u razvoj bolesti uključeni su psihološki, biološki i socijalni čimbenici.

Osnovni tipovi poremećaja hranjenja

Kad razmišljate o poremećajima hranjena, vjerojatno vam prvo padaju na pamet anoreksija i bulimija, no poremećaj je puno širi od toga i dolazi u mnogo različitih oblika. Tri su osnovna tipa poremećaja hranjenja: anoreksijska nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje. Uz njih, postoje i nespecifični oblici poremećaja hranjenja koji se ne mogu svrstati u neki od tri osnovna tipa.

Slijedi opis osnovnih tipova, prema aktualnoj medicinskoj literaturi.
 

Anoreksijska nervoza

Anoreksijska nervoza je trajno ograničavanje kalorijskog unosa koje dovodi do značajnog smanjenja tjelesne težine (u kontekstu minimalne očekivane težine za dob, spol, razvojnu fazu i tjelesno zdravlje).

Ovaj poremećaj u početku je teško prepoznati. Okolini se može činiti da osoba samo drži malo restriktivniju dijetu, više vježba i slično.

Znakovi koji mogu upućivati na ovaj tip anoreksiju su:

• iskrivljena slika tijela, osoba sebe vidi kao predebelu ili jedan dio tijela smatra prevelikim, čak i kada je vidno ispod normalne tjelesne težine 
• bacanje i skrivanje hrane 
• opsesivno brojanje kalorija ili grama masti u hrani 
• negiranje osjećaja gladi 
• rituali kod pripreme hrane i jedenja 
• kompulzivno ili pretjerano vježbanje 
• povlačenje od okoline, prijatelja i obitelji 
• emocionalne promjene poput nervoze, depresije i anksioznosti.

Karakteristike ovog tipa poremećaja hranjenja su:

• postojanje snažnog straha od dobivanja na težini ili postajanja debelim ili trajno ponašanje koje ometa dobivanje na težini (unatoč značajno niskoj težini) 
• iskrivljeno doživljavanje svoje težine ili oblika tijela 
• pretjeran utjecaj oblika tijela i težine na procjenjivanje samog sebe i
• trajni nedostatak prepoznavanja ozbiljnosti trenutne niske tjelesne težine.

Kod tipa anoreksije s prejedanjem/čišćenjem tijekom epizoda anoreksije javlja se redovito prejedanje ili čišćenje (namjerno povraćanje ili zlouporaba laksativa, diuretika ili klistira) dok kod restriktivnog tipa anoreksije tijekom epizoda anoreksije nema redovitog prejedanja.

Ova bolest dovodi do psihičkih i socijalnih smetnji i problema, ali i do značajnih fizičkih komplikacija. Tako se može primijetiti tanjenje kose, gubitak menstruacije kod djevojaka, osjećaj umora, hladnoće i slabosti. Moguće su vrtoglavice i gubici svijesti.
 

Bulimija Nervoza

Mladi s bulimijom nervozom često imaju epizode prejedanja nakon koje slijedi čišćenje od te pretjerane količine hrane (povraćanje, laksativi, diuretici, klistiranje, post ili pretjerano vježbanje). Često održavaju normalnu težinu pa uspijevaju dugo skrivati problem koji imaju. Osoba ne mora povraćati da bi se poremećaj smatrao bulimijom. Nakon prejedanja javlja se osjećaj krivnje te se prejedanje može kompenzirati pojačanim vježbanjem ili postom nakon epizode prejedanja. Osoba upada u začarani krug prejedanja i “čišćenja”. Često je uvjerena kako će povratiti “samo još ovaj put” ili da može prestati kad poželi, ali kad pokuša prestati shvati koliko joj je slaba kontrola nad porivom za “čišćenje”.

Ponavljajuće epizode prejedanja su karakterizirane sljedećim:

• u kraćem razdoblju (npr. dva sata) osoba unose količinu hrane koja je zamjetno veća od količine koju bi većina ljudi pojela tijekom sličnog perioda i tijekom sličnih okolnosti 
• osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom trajanja epizode prejedanja (npr. osoba osjeća da ne može prestati jesti ili kontrolirati koliko jede) 
• ponavljajuća neprikladna kompenzacijska ponašanja (tzv. „čišćenja“) s ciljem sprječavanja dobivanja na težini (samoizazvano povraćanje, zloupotreba laksativa, diuretika ili drugih lijekova, gladovanje ili prekomjerna tjelovježba) 
• prejedanje i neprikladna kompenzacijska ponašanja (tzv. „čišćenja“) javljaju se prosječno jednom tjedno kroz tri mjeseca 
• tjelesna težina i oblik tijela pretjerano utječu na procjenjivanje samog sebe.

Znakovi po kojima je moguće prepoznati bulimiju:

• konzumiranje velikih količina hrane bez vidljivog dobivanja na težini 
• sakrivanje hrane i omota od hrane 
• post i pretjerana tjelovježba 
• neobične navike hranjenja ili rituali 
• upotreba laksativa, diuretika ili drugih sredstava za “čišćenje” često i na svoju ruku, bez stvarne medicinske potrebe za istima 
• težnja perfekcionizmu i impulzivnost 
• često začepljivanje wc-a ili tuša.

Od fizičkih znakova, moguće je primijetiti promjene na zubima, loš zadah, izostanak ili neredovite mjesečnice, slabost i umor.

Kompulzivno prejedanje

Svako prejedanje ne mora biti kompulzivno. Svi smo se ponekad našli u situaciji u kojoj smo pojeli veću količinu hrane nego što nam je potrebno. Kod kompulzivnog prejedanja postoji snažna želja da osoba smršavi i prisutno je nezadovoljstvo tjelesnim izgledom. Osoba ne mora biti prekomjerne tjelesne težine, a također ne pati svaka pretila osoba od kompulzivnog prejedanja. Često se ponavljaju ciklusi držanja dijete i ponovnog prejedanja.

Kompulzivno prejedanje može se prepoznati po ponavljajućim epizodama prejedanja koje su karakterizirane sljedećim:

• u kraćem razdoblju (npr. dva sata) osoba unose količinu hrane koja je zamjetno veća od količine koju bi većina ljudi pojela tijekom sličnog perioda i tijekom sličnih okolnosti 
• osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom trajanja epizode prejedanja (npr. osoba osjeća da ne može prestati jesti ili kontrolirati koliko jede).

Epizode prejedanja karakterizirane su s tri ili više sljedećih obilježja:

• osoba jede mnogo brže nego što je to uobičajeno 
• osoba jede sve dok se ne javi osjećaj neugodne prepunjenosti 
• osoba jede velike količine hrane iako zapravo nema osjećaja fizičke gladi
• osoba jede na osami zbog stida 
• osoba ima osjećaj gađenja prema sebi, osjeća krivnju i depresivnost zbog jela
• postoji patnja povezana s prejedanjem
• prejedanje se javlja najmanje jednom tjedno u periodu od tri mjeseca
• prejedanje nije povezano s redovitim „čišćenjima“ (povraćanje, laksativi i sl.) kao što je to kod bulimije i ne pojavljuje se isključivo tijekom bulimije ili anoreksije (uz kompenzacijska ponašanja kao što je samoizazvano povraćanje).

Znakovi koji mogu upućivati na kompulzivno prejedanje su:

• uzimanje neobično velike količine hrane u kratkom periodu (obično dva sata)
• brzo jedenje
• skrivanje hrane i omota od pojedene hrane
• konzumiranje hrane u tajnosti zbog osjećaja srama nad količinom hrane koja se pojede
• konzumiranje hrane kad je osoba pod stresom ili se nalazi u situaciji s kojom se ne zna nositi
• osjećaj nemogućnosti kontrole nad količinom koja se pojede i osjećaj gađenja prema samom sebi nakon hranjenja.

Prepoznajte poremećaj hranjenja i pomognite

Neki znakovi koji mogu upućivati na poremećaj hranjenja su vam vjerojatno već poznati, kao na primjer preokupiranost hranom kod anoreksije ili povraćanje kod bulimije. Važno je znati da zbog različitih tipova ovog poremećaja pažnju treba obratiti i na manje poznate znakove. Ako osjećate zabrinutost za prijatelja i sumnjate da ima problema s uzimanjem hrane, najbolje je potaknuti ga na razgovor i dati mu priliku da vam se sam povjeri. Nije se lako otvoriti i priznati nekome da imate problem. Iako se možda najbolje čini konfrontirati osobu, najčešće ona sama još neće biti spremna za rješavanje problema, te će ostati posramljena i povući se još više od svoje okoline. Dok vam se prijatelj sam ne povjeri najbolje je biti uz njega, pokazati mu da vam je stalo, da suosjećate, da u vas može imati povjerenja. Kada vam se povjeri, suosjećajte s njim, nemojte osuđivati i davati savjete. Pomozite mu da nauči što više o tom poremećaju, pretražite zajedno literaturu na tu temu i pokušajte ga ohrabriti da potraži stručnu pomoć, razgovara s roditeljima, psihologom i sl.

Nemojte uzeti na sebe zadatak da izliječite prijatelja ili prijateljicu. Obećajte mu da ste tu uz njega dok traži pomoć, ali to je problem koji mora rješavati sa stručnom osobom. Ako vam se prijatelj povjerio, ali odbija potražiti pomoć, pokušajte razgovarati s odraslom osobom poput školskog psihologa.

Ako vas brine patite li od poremećaja prehrane, na ovoj mrežnoj stranici nalazi se jednostavan i kratak upitnik samoprocjene s najčešćim simptomima koji možete ispuniti i saznati imate li razloga za zabrinutost (na engleskom je jeziku).

Česti mitovi koji prate poremećaje hranjenja

Da netko ima poremećaj hranjenja vidi se na prvi pogled

Ljudi svih oblika i veličina mogu bolovati od poremećaja hranjenja. Netko s anoreksijom ne mora biti izuzetno ispodprosječne težine. Ljudi koji pate od bulimije često imaju normalnu tjelesnu težinu, a oni koji se bore s kompulzivnim prejedanjem ne moraju biti pretili.
 

Poremećaji hranjenja su rezultat disfunkcionalnih obitelji i kontrolirajućih roditelja

Kada osoba razvije poremećaj hranjenja, okolina je često sklona kriviti roditelje. Iako genetika i odnosi u obitelji igraju ulogu u razvoju ovih poremećaja, važnija je uloga koju roditelji i obitelj imaju u oporavku i liječenju. Obiteljska terapija je najvažniji dio liječenja kod adolescenata i odraslih.
 

Poremećaji hranjenja su izbor i stil života

To su ozbiljne bolesti koje imaju psihičke i fizičke posljedice na pojedinca. Nitko ne odabire imati tu bolest, ali odabire put k oporavku. Liječenje zahtjeva puno posla i predanosti jer u mnogim slučajevima poremećaj hranjenja postaje način na koji se pojedinac suočava i nosi s teškim emocijama i životnim situacijama.

Poremećaji hranjenja su benigni

Poremećaji hranjenja su ozbiljna psihička stanja koja dovode i do ozbiljnih medicinskih komplikacija. Imaju najveću smrtnost od svih psihičkih oboljenja, a i povećavaju rizik za suicid.

Poremećaji hranjenja su tinejdžerska faza i proći će ako ih se ignorira

Iako počinju u tinejdžerskim godinama nisu dio normalnog razvoja i odrastanja. Pubertet donosi mnoge fizičke i psihičke promjene te su zbog toga adolescenti osjetljiviji i ranjiviji na pritisak vršnjaka, utjecaj medija i sl. Mogu se osjećati nesigurni u same sebe što povećava rizik od pojave poremećaja u navikama hranjenja i ekstremno držanje dijete. Ignoriranje ranih znakova ili jasnih znakova poremećaja hranjenja dovodi do doživotnih fizičkih i psihičkih posljedica.

Rijetko tko se izliječi i oporavi od poremećaja hranjenja

Oporavak nije lagan proces, ali je svakako moguć. Može trajati mjesecima ili godinama, ali uz odgovarajući tretman i što ranije započinjanje liječenja, puno ljudi ozdravi i žive svoj život slobodni od poremećaja hranjenja.

Postoji puno rasprava o načinu na koji se ti poremećaji razvijaju. U literaturi se mogu naći mnogi razvojni modeli. Znanstvenici i laici bave se traženjem i prepoznavanjem rizičnih faktora. Kao rizični faktori spominju se raniji tjelesni razvoj, ranije započinjanje s izlascima, izloženost medijima, disfunkcionalnosti unutar obitelji, nisko samopouzdanje, pritisak vršnjaka itd. Puno je različitih faktora koji se navode kao rizični i jako ih je teško sve kontrolirati. No jedan mi se čini kao najbitniji i sami možemo na njega utjecati, a to je samopouzdanje. Najveću zaštitu možemo pružiti sami sebi, jer s jakim samopouzdanjem na nas ne mogu utjecati niti mediji niti vršnjaci.

Najjače oružje koje imamo u borbi protiv poremećaja hranjenja je solidno samopoštovanje i samopouzdanje. Problemi sa hranjenjem mogu izviriti iz niskog samopouzdanja, osjećaja da ne vrijedite dovoljno i da niste dovoljno privlačni. Sam poremećaj još više narušava sliku o sebi. Tjera nas na sram, povlačenje i izolaciju od drugih ljudi. Na početku može biti izvor zadovoljstva jer vas prijatelji hvale za svaki izgubljeni kilogram, govore vam kako si smršavili. Kasnije postaje problem, samopouzdanje se smanjuje, osoba ne vidi da je premršava i opsesija hranom joj pomaže u borbi protiv anksioznosti i straha od debljanja. Sve je veći strah, krivnja i povlačenje od okoline. Većina ljudi je u nekim aspektima svog života nesigurna, ponekad sumnja u sebe, u svoje vrijednosti ili sposobnosti, ali naša vrijednost se ne može izmjeriti brojem koji nam pokaže vaga. Ljudi su puno više od tog broja, zato treba obratiti pažnju na svoje dobre osobine, vrline i vrijednosti, a ako imamo problem hrabro se i što prije obratiti za pomoć.

Korisne informacije

• http://www.anoreksija-bulimija.info - popis stručnjaka u Hrvatskoj koji se bave tretmanom oboljelih od poremećaja hranjenja
• Centar za poremećaje hranjenja BEA, e-adresa: info@centarbea.hr
• Klinika za pedijatriju, KBC Sestre milosrdnice  (prijem mlađih od 18 godina)
• Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju,  KBC Zagreb (prijem mlađih od 18 godina)
• Zavod za personologiju i poremećaje hranjenja, KBC Zagreb  (prijem starijih od 18 godina)
• Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”