Digitalno pripovijedanje

Digitalno pripovijedanje u svojoj osnovi je praksa korištenja digitalnih alata u svrhu pričanja priča. Za opisivanje ove prakse koriste se i drugi pojmovi kao što su digitalni dokumentarci, digitalni eseji, interaktivno pričanje priča itd. Svi se ti pojmovi vrte oko ideje ujedinjenja vještine pričanja priča i korištenja novih digitalnih alata za izradu tih priča.

Digitalno pripovijedanje tako omogućuje korisnicima tehnologije da postanu kreativni pripovjedači kroz tradicionalni proces odabira teme, pisanje scenarija i razvijanje zanimljive priče.

Kao i klasične priče i digitalne se bave određenom temom iz određene perspektive. No, kao što samo ime govori digitalne priče obično sadrže kombinaciju teksta, audiozapisa, videoisječaka i glazbe. Digitalne priče se mogu razlikovati po duljini, ali većina digitalnih priča koje se koriste u obrazovanju obično traju između dvije i deset minuta.

Kako bi se još više približili pojmu digitalnog pripovijedanja predstavit ćemo vam sedam elementa digitalne priče koje je definirao Centar za digitalno pripovijedanje u Berkeleyu.

Sedam elemenata:

1. stajalište (glavna svrha priče i perspektiva autora)
2. ključno pitanje koje zadržava pažnju gledatelja, a na njega će biti odgovoreno na kraju priče
3.  emotivni element (važni problemi oživljeni na osoban i snažan način povezuju gledatelja s pričom)
4. personaliziranije priče kako bi gledatelji što bolje razumjeli kontekst
5. snaga audio sadržaja (glazba i zvukovi koji podržavaju i uljepšavaju priču te je čine snažnijom)
6. optimalno korištenje sadržaja
7. ritam priče.

Ako se radi o obrazovnoj digitalnoj priči, osobito ako je izrađuju učenici,  sedam elementa se modificira i nadopunjuje u skladu s posebnim zahtjevima jedne takve  digitalne priče. Elementi digitalne obrazovne priče su:

1. glavna svrha priče
2. stajalište pripovjedača
3. ključno pitanje ili pitanja (pitanje ili pitanja koja zadržavaju pažnju gledatelja)
4. izbor sadržaja
5. jasnoća priče
6. ritam pripovijedanja
7. smisleno korištenje audio sadržaja
8. kvaliteta multimedijalnih sadržaja
9. optimalno korištenje detalja u izradi priče
10. pravilno korištenje jezika (pravopis i gramatika).

Slijedi daljnje upoznavanje s digitalnim pripovijedanjem, točnije s procesom nastanka digitalne priče.

Proces izrade digitalne priče

Prvi i vrlo važan korak u izradi digitalne priče je izabrati temu priče koja će se izrađivati. Izbor si možemo olakšati ako se upoznamo s glavnim temama digitalnih priča i pogledamo već gotove priče iz raznih područja.

Digitalne priče se po temama mogu podijeliti u tri kategorije: osobne, povijesne i priče koje informiraju ili poučavaju.

Najpopularnija tema digitalnog pripovijedanja su osobne priče. Ove vrste priča pomažu pronaći smisao u našim životnim iskustvima osobito u izazovima s kojima smo se suočili. Osobne pripovijesti pomažu razmišljati o tome gdje smo bili, što smo naučili i ilustrirati naša putovanja i otkrića.

Uz osobne priče vrlo česta tema su i povijesna događanja. Ova vrsta digitalne priče, ako ih učenik izrađuje, zahtijeva od učenika istraživanje i sintetiziranje velike količine informacija u najvažnije i obrazovno korisne informacije.

Sve digitalne priče obavještavaju ili poučavaju o nekom određenom području, događaju i sl. No, razlika je u tome što se neke digitalne priče mogu stvoriti posebno za prezentiranje nastavnog sadržaja o raznim temama poput povijesti, kulture, matematike, znanosti ili jezične umjetnosti. U tom slučaju govorimo o digitalnim pričama koje informiraju ili poučavaju.

Kao što je spomenuto, izbor nam može olakšati i analiziranje već postojećih priča, a u skladu s tim vam donosimo primjere:

• osobne priče
• povijesne i
• informativne.

Izvori:

http://digitalstorytelling.coe.uh.edu/index.cfm

http://digitalstorytellingclass.pbworks.com/f/Digital+Storytelling+A+Powerful.pdf