Digitalno pripovijedanje
Digitalno pripovijedanje u svojoj osnovi je praksa korištenja digitalnih alata u svrhu pričanja priča. Za opisivanje ove prakse koriste se i drugi pojmovi kao što su digitalni dokumentarci, digitalni eseji, interaktivno pričanje priča itd. Svi se ti pojmovi vrte oko ideje ujedinjenja vještine pričanja priča i korištenja novih digitalnih alata za izradu tih priča.
Digitalno pripovijedanje tako omogućuje korisnicima tehnologije da postanu kreativni pripovjedači kroz tradicionalni proces odabira teme, pisanje scenarija i razvijanje zanimljive priče.
Kao i klasične priče i digitalne se bave određenom temom iz određene perspektive. No, kao što samo ime govori digitalne priče obično sadrže kombinaciju teksta, audiozapisa, videoisječaka i glazbe. Digitalne priče se mogu razlikovati po duljini, ali većina digitalnih priča koje se koriste u obrazovanju obično traju između dvije i deset minuta.
Kako bi se još više približili pojmu digitalnog pripovijedanja predstavit ćemo vam sedam elementa digitalne priče koje je definirao Centar za digitalno pripovijedanje u Berkeleyu.
Sedam elemenata:
- stajalište (glavna svrha priče i perspektiva autora)
- ključno pitanje koje zadržava pažnju gledatelja, a na njega će biti odgovoreno na kraju priče
- emotivni element (važni problemi oživljeni na osoban i snažan način povezuju gledatelja s pričom)
- personaliziranije priče kako bi gledatelji što bolje razumjeli kontekst
- snaga audio sadržaja (glazba i zvukovi koji podržavaju i uljepšavaju priču te je čine snažnijom)
- optimalno korištenje sadržaja
- ritam priče.
Ako se radi o obrazovnoj digitalnoj priči, osobito ako je izrađuju učenici, sedam elementa se modificira i nadopunjuje u skladu s posebnim zahtjevima jedne takve digitalne priče. Elementi digitalne obrazovne priče su:
- glavna svrha priče
- stajalište pripovjedača
- ključno pitanje ili pitanja (pitanje ili pitanja koja zadržavaju pažnju gledatelja)
- izbor sadržaja
- jasnoća priče
- ritam pripovijedanja
- smisleno korištenje audio sadržaja
- kvaliteta multimedijalnih sadržaja
- optimalno korištenje detalja u izradi priče
- pravilno korištenje jezika (pravopis i gramatika).
Slijedi daljnje upoznavanje s digitalnim pripovijedanjem, točnije s procesom nastanka digitalne priče.
Proces izrade digitalne priče
Prvi i vrlo važan korak u izradi digitalne priče je izabrati temu priče koja će se izrađivati. Izbor si možemo olakšati ako se upoznamo s glavnim temama digitalnih priča i pogledamo već gotove priče iz raznih područja.
Digitalne priče se po temama mogu podijeliti u tri kategorije: osobne, povijesne i priče koje informiraju ili poučavaju.
Najpopularnija tema digitalnog pripovijedanja su osobne priče. Ove vrste priča pomažu pronaći smisao u našim životnim iskustvima osobito u izazovima s kojima smo se suočili. Osobne pripovijesti pomažu razmišljati o tome gdje smo bili, što smo naučili i ilustrirati naša putovanja i otkrića.
Uz osobne priče vrlo česta tema su i povijesna događanja. Ova vrsta digitalne priče, ako ih učenik izrađuje, zahtijeva od učenika istraživanje i sintetiziranje velike količine informacija u najvažnije i obrazovno korisne informacije.
Sve digitalne priče obavještavaju ili poučavaju o nekom određenom području, događaju i sl. No, razlika je u tome što se neke digitalne priče mogu stvoriti posebno za prezentiranje nastavnog sadržaja o raznim temama poput povijesti, kulture, matematike, znanosti ili jezične umjetnosti. U tom slučaju govorimo o digitalnim pričama koje informiraju ili poučavaju.
Kao što je spomenuto, izbor nam može olakšati i analiziranje već postojećih priča, a u skladu s tim vam donosimo primjere:
Izvori:
http://digitalstorytelling.coe.uh.edu/index.cfm
http://digitalstorytellingclass.pbworks.com/f/Digital+Storytelling+A+Powerful.pdf
