2015-03-04 10:17:36

Otkriće i puhanje stakla

Na temelju onoga što je napisao rimski povjesničar Plinije, otkriće stakla može se smjestiti u željezno doba (oko 5000 g. pr. Krista) kada su trgovci natronom (sodnom lužinom), koji su se iskrcali na feničkoj obali, podmetnuli nekoliko komada natrona u vatru pod kotao da bi bolje gorjela, koji su se otopili i pomiješali s pijeskom na obali i tako su dobili prozirnu tekuću tvar, staklo. Staklo je zapravo poznato još od 4. tisućljeća prije Krista.

Najstariji predmeti od stakla za koje postoje tragovi egipatskog su porijekla i Egipat je dugo bio najveći proizvođač stakla. Umijeće puhanja stakla usavršeno je kasnije u Feniciji oko 750. godine prije Krista. U novije vrijeme majstori staklari iz Sirije razvili su način proizvodnje staklenih predmeta koji se nametnuo i ostao nepromijenjen sve do XIX stoljeća, a i danas se primjenjuje u izradi stakla: tzv puhanje stakla.

Pomoću dugo staklene cijevi staklari vade otopljenu masu iz peći, pušu u cijev okrećući je u rukama i zatim vještim pokretima ruku oblikuju predmete od stakla. Tijekom bizantskog razdoblja primjena stakla postala je još šira: ono se počelo rabiti za kockice u mozaiku i vitraje u crkvama, kao ukrasni element na zidovima.

Staklarsko umijeće dostiglo je najviši stupanj savršenosti i XIII stoljeću u Muranu, otoku u venecijanskoj laguni, kada su se predmeti lakirali dok je staklo bilo još vrlo toplo, a tu je tehniku u XVI stoljeću zamijenila tehnika lakiranja hladnog stakla.

 

Članak je preuzet s portala Čuda prirode.


www.skole.hr