2007-04-25 00:00:00

Ekologija
Zaštita prirode i unaprjeđenje okoliša preduvjet je opstanka čovjeka, a prirodu je moguće razumno i održivo koristiti jedino ukoliko se uvažavaju njene zakonitosti. Nažalost, u posljednje vrijeme svjedoci smo brojnih narušavanja našeg okoliša od nekontrolirane izgradnje, neprimjerenog odlaganja otpada, šumskih požara...
Nesavjesni, a ponekad i bahati odnos ljudi prema prirodi učinio je da su staništa brojnih autohtonih organizama ugrožena zagađivanjem, a povećanje brojnosti ljudske populacije uzrok je smanjivanja ili čak potpunog gubitka njihovih prirodnih staništa. Sve su te pojave neizbježno vodile k ugrožavanju brojnosti biljnih i životinjskih organizama, te u konačnici i izumiranju pojedinih vrsta.

Danas smo suočeni s dva ključna globalna problema zaštite okoliša: uništavanjem ozonskog omotača i klimatskim promjenama.

Problem klimatskih promjena vezan je uz učinak staklenika, odnosno povećanu koncentraciju stakleničkih plinova u atmosferi. Najznačajniji staklenički plin je ugljični dioksid (CO2), koji nastaje kao posljedica izgaranja fosilnih goriva. Povećana koncentracija stakleničkih plinova uzrokuje povećanu apsorpciju topline u atmosferi, što dovodi do promjena temperature zraka, količine oborina i ostalih klimatoloških elemenata.

Neki od spojeva koji pojačavaju učinak staklenika ujedno i oštećuju ozonski omotač.
Vodena para (H2O), ugljični dioksid (CO2), metan (CH4) i didušik oksid (N2O), su staklenički plinovi nastali prirodnim aktivnostima i oni, izmiješani u cjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko Zemlje. Taj omotač sprečava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za život. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30ºC stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.

Sunce zagrijava površinu Zemlje, a ona se zagrijava i emitira toplinsko zračenje. Na taj način zemljina površina reflektira oko 70 % sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Staklenički plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva "učinak staklenika". Staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0.4 - 0.8 ºC.

Glavni izvori stakleničkih plinova su:
•    izgaranje fosilnih goriva,
•    industrijski procesi,
•    odlaganje otpada,
•    sječa šuma,
•    poljoprivredna proizvodnja i
•    stočarstvo.

Preuzmimo stvar u svoje ruke poduzimanjem mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova:
•    korištenje obnovljivih izvora energije,
•    povećanje energetske učinkovitosti,
•    energetsko korištenje otpada,
•    promjena tehnologija u industriji,
•    razvrstavanje otpada,    
•    izolacija zgrada,
•    korištenje javnog prijevoza,
•    korištenje automobila koji troše manje goriva i
•    pošumljavanje.

Svatko od nas ponaosob može puno učiniti na području ekologije, od gore navedenih mjera, pa do učlanjenja u eko-klubove i udruge koje podižu ekološku svijest pojedinaca u cilju zaštite okoliša.

Dio informacija za članak preuzet je sa stranica Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.



www.skole.hr