Uzročnik vodenih kozica spada u skupinu herpes virusa. U početku bolesti nalazi se u respiratornom traktu, a zatim kratko vrijeme u krvi. Nakon toga se nalazi u kožnim promjenama. Vurus varicelle najinfekciozniji je od svih čovječjih herpes virusa. Prenosi se zrakom, kapljicama, osobito prvih dana bolesti kada se virus nalazi u ustima i nosu. Tekućina u kožnim promjenama (vezikulama) je zarazna, ali kasnije nastale kraste nisu. Nakon preboljelih vodenih kozica čovjek obično stekne doživotnu imunost. Herpes virus varicella je također neprenosiv na životinje. S mjesta ulaza gdje se razmnožava virus dolazi u krvni optok, a preko krvi u druge organe (jetra, slezena). Tu stvara sekundarna žarišta iz kojih se ponovo preko krvi prenosi u ostale organe za koje je naročito prijemljiv. To su koža, različite sluznice, ali i pluća te središnji živčani sustav.

Inkubacija (vrijeme od same zaraze do javljanja simptoma) je relativno duga. Iznosi obično od 14- 15 dana, ali može varirati od 7 – 23 dana. Nakon toga tijek bolesti se može podijeliti u nekoliko stadija:
a) Prodromalni stadij
Stadij prodroma kod varicelle je obično, a osobito u djece, slabo razvijen. Ponekad uopće nije izražen pa bolest započinje erupcijom kožnih promjena. Varicella kod odraslih često pokazuje prodrome gdje je jačina ovisna o težini bolesti, pa kako je variacella kod odraslih teža bolest nego kod djece ona ima i jasnije prodrome. Prodromi se očituju općim simptomima kao što su vrućica, glavobolja, povraćanje te ponekad laganim osipom po trupu koji je varijabilan i prolazan. Prodromi traju 1 – 2 dana.
b) Eruptivni stadij
Karakteriziran je pojavom osipa koji izgleda poput malih prozirnih balončića popunjenih tekućinom nalik kapljicama rose, a nazivaju se vezikule. Karakteristično je i bitno za razliku od drugih kožnih bolesti da vezikule u vodenim kozicama nemaju crveni rub. Osip se javlja tijekom 4 – 5 dana bolesti, najkasnije 7 – 8 dana. U najvećoj mjeri se javlja na trupu, ali ga ima i na udovima i licu. Ponekad se vidi i na sluznicama usta i ždrijela, a naročito je dobro vidljiv na nepcima. Promjene na koži se brzo razvijaju prelazeći u roku od nekoliko sati od samog crvenila (makula) do vezikule. U stadiju vezikule ostaju nekoliko dana, a sadržaj vezikule koji je u početku bistar, postaje mutan. Nakon toga se vezikule suše i pretvatraju u kraste. Koža se brzo obnovi nakon što kraste otpadnu pa ne ostaju ožiljci. Erupciju vezikula prati povećanje temperature i obično svrbež kože. Osip se javlja u više mahova i ne izbija po nekom redosljedu tako da se odjednom mogu vidjeti više stadija kožnih promjena. Karakteristično je i to da neke makule nikada ne moraju prijeći u vezikule, nego na kraju bolesti jednostavno nestanu.
c) Stadij regresije
Ovo je stadij obilježen definitivnim padom temperature, te sasušenim vezikulama i krastama koje uskoro otpadnu i ako nije bilo bakterijske infekcije uslijed svrbeža, koža zarasta bez ožiljaka.

Od manje rasprostranjenih atipičnih oblika vodenih kozica nabrojao bih samo nekoliko oblika u kojim se ponekad javljaju:
a) Abortivni oblik
b) Varicella bullosa pustulosa
c) Varicella pustulosa
d) Varicella gangrenosa
e) Varicella haemoragica
Sve te varijacije imaju teži tijek nego tipične varicelle, a najveća im je razlika u drugačijim kožnim promjenama.

a) Komplikacije uzrokovane samim virusom nastaju kada je došlo do nezgodnih lokalizacija vezikula, te oblika varicella kada je virus zahvatio unutanje organe. Od prvih je najznačajniji zahvaćanje oka kod kojeg je ugrožen bolesnikov vid, te grkljana kada može doći do opasnog gušenja. Od afekcije unutarnjih organa najčešće su zahvaćena pluća koja se obično javljaju bez tih značajnih simptoma, te upala srčanog mišića (miokarditis) što je također vrlo rijetko.
b) Od komplikacija uzrokovanih sekundarnim bakterijskim infektom najčešća su gnojenja u kožnim promjenama uslijed svrbeža koje prenosimo s prstiju na kožu. Najčešći uzročnici infekcija su streptokoki i stafilokoki. Takva gnojenja su obično površinska.
c) Živčane komplikacije u tijeku vodenih kozica se najčešće izražavaju kao upale mozga, moždanih ovojnica, te samih živaca (meningoencefalomijelitis). Učestalost ove komplikacije je rijetka (1:10 000), a javlja se obično 4 – 10 dana nakon osipa.

1. Klinička slika je tipična kao i tijek same bolesti.
2. Neki laboratorijski nalazi su karakteristični tako da je ukupan broj bijelih krvnih stanica smanjen, te nalazimo goleme stanice u razmazu sadržaja vezikule pod mikroskopom.
3. Dokaz specifičnih protutijela je moguć, ali ta metoda je preskupa pa se rijetko koristi.
4. Bitni su podatci o bolesniku da li je boravio u blizini osobe sa vodenim kozicama.

Terapija varicelle je uglavnom simptomatska. Najvažnije je spriječiti sekundarnu infekciju. To se postiže tako da se pazi čistoću tijela i krevetninu (redovito pranje posteljine, kupanje i mjenjanje rublja). Osim toga treba paziti da se bolesnik ne češe i time inficira kožu. Bolesnikovi nokti moraju biti obrezani i čisti. Protiv svrbeža koriste se sa uspjehom uobičajeni lijekovi (mentol spiritus, lokalno). Kod pojave sekundarnih infekcija upotrebljavaju se antibiotici oralno i u injekcijama. U liječenju meningoencefalomijelitisa daju se kortikosteroidi. U odraslih sa teškom varicellom daje se intravenski vidarabin.

Vodene kozice traju obično 7 – 10 dana. Nakon infekcije ostaju u živčanim završetcima cijeli život. Nakon pada imuniteta uslijed neke druge bolesti ili jednostavno stresa može se ponovno pojaviti u obliku herpes zostera kod kojeg se javljaju vezikule na koži uzduž određenog živca gdje se virus reaktivirao. Epidemija varicela postoji, ali zostera nikada. Česta je kombinacija varicelle i šarlaha čiji je uzročnik streptokok. To je shvatljivo ako se ima u vidu da varicella stvara promjene na koži koje mogu poslužiti streptokokima kao ulazna vrata. Ta kombinacija utječe nepovoljno na tijek bolesti jer varicella pod utjecajem šarlaha naginje gnojenju. Klinička sličnost varicelle s variolom i nekim drugim bolestima kože bila je razlog da je dosta vremena trebalo za spoznaju da se radi o zasebnoj bolesti. Treba naglasiti da se od varicelle trebaju čuvati osobe koje iz bilo kojih razloga dobivaju kortikosteroide, te djeca na odjelu leukemije kojima je imunost oslabljena. U oba slučaja se takve osobe treba cijepiti. U velikoj većini je ipak u našim krajevima za inače zdravo dijete variacella bezopasna bolest.

Dinko Kolarić, dr. med.

Literatura:
1. Feliševac, J.: Zarazne bolesti, 8. izdanje, Medicinska knjiga, Zagreb,1988.
2. Todorović, K.: Akutne infektivne bolesti, 8. izdanje, Medicinska knjiga, Beograd, 1987.

Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.