Sunce, more i bavljenje fizičkom aktivnosti koja je dostupnija po lijepom vremenu (osobito plivanje), djeluje blagodatno na naš organizam, ali u umjerenim dozama. Kao i svako pretjerivanje, tako i ljetne radosti mogu biti opasne ako oprez nije povećan. Sunčeva svijetlost i boravak u prirodi kriju mnoge opasnosti za koje smo svi čuli, ali ne razmišljamo o njima dok se ne dogode. Premda stvarno postoje mnoge problematične, ali bezazlene situacije koje nam može donijeti godišnji odmor, poput probavnih smetnji uslijed jednolične prehrane, ograničio bih se na ozbiljnija i često po život opasna stanja.

Ubodi i ugrizi insekata su učestala pojava tijekom ljeta. Najgora nuspojava takvog uzroka nije toksično djelovanje otrova kao posljedice uboda, već alergijska reakcija na sam otrov. Alergijska reakcija se nikada ne javlja nakon prvog, nego tek nakon višekratnih uboda. Najčešće se javlja nakon uboda pčela, bumbara, osa, stršljena, ali i mrava. Najpodložniji ubodu su naravno profesionalno izložene osobe npr. pčelari. Prvi simptomi nakon uboda su oteklina, bol i crvenilo na mjestu uboda.
Nakon lokalnih simptoma nije potrebno ići lječniku nego je dovoljno tretirati ubodnu ranu hladnim oblozima, koristiti eventualno kortikosteroidnu kremu te ako se tada oteklina ne smiri potrebno je na usta uzeti antihistaminik. Nakon nekog vremena mogu se javiti mučnina, povraćanje i proljev. Takvi simptomi sa strane probavnog sustava znak su za javljanje liječniku koji će procijeniti treba li dati intramuskularnu kortikosteroidnu injekciju, ili eventualno adrenalin ako simptomi prerastu u anafilaktički šok koji je karakteriziran otežanim disanjem i gutanjem, smetenošću, a kasnije i padom tlaka, tamno-plavom boje kože i sluznice te gubitkom svijesti. 
Alergija na otrov kukca nije izlječiva te bi osobe koje su već doživljele sve navedene simptome u osobnoj ljekarni trebale imati sve lijekove za takvu situaciju.

Meduze su klobučasti, želatinozni stanovnici mora rasprostranjeni svuda po svijetu čak i na Arktici. Meduza vas nikada neće sama napasti već samo ako je slučajno dotaknete ili na nju stanete. Tada iz svojih ticala, odnosno sa žalaca na ticalima meduze ispuštaju otrov. Otrov skoro uvijek izaziva lokalnu reakciju, zabilježeno je samo nekoliko općih reakcija zadnjih godina (mučnina, povraćanje, glavobolja). Nakon uboda meduze rana se ne smije oprati u slatkoj vodi nego u octu ili alkoholu. Pincetom treba ukloniti žalce te ubodeni ekstremitet treba imobilizirati da se otrov ne širi po tijelu. Na ranu se može nanijeti krema  za brijanje ili soda bikarbona jer se tako spriječava ispuštanje otrova iz žalaca tijekom uklanjanja. Ukoliko se pojavi svrbež, dva do tri puta dnevno treba nanijeti kortikosteroidnu kremu na ranu. Meduze nemaju kontrolu nad vlastitim kretanjem te uglavnom ovise o morskim strujama i nikad nisu priljubljene za neku površinu pa ih to čini još opasnijima za kupače jer ih je teško uočiti i izbjeći. Nakon uboda meduze treba otići liječniku.

U ljeti povećan boravak na otvorenom kod osoba s alergijom na sunce, odnosno fotosenzibilnih osoba, dovodi do crvenog osipa i svrbeža na predjelima kože koji su bili izloženi suncu. Alergiju mogu razviti osobe s bilo kojim tipom kože od svijetle do tamne. Alergija se može javiti i zbog interakcije između sunčeve svjetlosti i raznih kemikalija nanesenih na kožu poput parfema, krema ili antibiotskog pripravka. Točan uzrok alergije na sunce nije poznat kao ni liječenje, a vjerovatno se radi o autoimunoj bolesti. U nekim slučajevima pomaže veća količina kalcija, a svako drugo liječenje nije preporučljivo osim prevencije, dakle izbjegavanja sunca.

Češće od alergije, kao reakcija na izloženost kože suncu su opekline. Nastaju uglavnom kod osoba svjetlije puti, ili kod osoba  koje naglo borave na jakom suncu bez zaštite. Područje kože tada postaje crveno, vruće i osjetljivo. Ponavljane opekline mogu uništiti vezivo u koži, te dovesti do toga da koža prerano izgleda staro i naborano, a dugotrajno izlaganje može dovesti i do raka kože. Da bi se izbjegle opekline, sunčati se treba postepeno, svaki dan pomalo, a  tek nakon pet dana boraviti na suncu dulje od  2 sata u komadu, i štititi se kremom s visokim faktorom (30 i više). Ako je opeklina već nastala, kožu treba zaštititi od sunca čak i prilikom plivanja s odjećom, boravkom u hladu i mazanjem cinkovom mašću. Uzimanje paracetamola na usta pomaže kod boli i upale. Kod opasnijih opeklina većih površina, ako uz to postoje i opći simptomi, treba potražiti liječničku pomoć.

U Hrvatskoj se godišnje utopi oko pedesetak osoba. Premda se pod time podrazumijeva i  utapanje male djece u kadi uz kratkotrajnu odsutnost roditelja, ili u bazenima kod djece predškolske dobi, ipak se najveći broj utapanja dogodi u moru, rijekama i jezerima.

Kod osoba mlađeg uzrasta jako često se radi o ozljedama vratne kralježnice kod skokova u vodu, tipično prilikom udarca u dno. Kod takvih udaraca može doći i do gubitka svijesti. Tijekom ljeta uslijed čestih konzumacija alkohola, opojnih tableta te raznih aktivnosti na vodi kod mladih dolazi često dolazi do ozljeda glave i gubitka svijesti, zbog čega postoji velik rizik od utapanja.

Osobe s predispozicijom za gubitak svijesti u vodi kao što su bolesnici s neurološkim poremećajima, osobe sklone nagloj sinkopi (gubitku svijesti uslijed smanjenog dotoka krvi), te osobe sa šećernom bolesti i hipoglikemijom, ali i oni s psihičkim poremećajima poput paničnog poremećaja, sklonosti samoubojstvu ili čak depresiji, osobito trebaju biti oprezni prilikom kupanja.

Premda svi očekujemo da žrtva utapanja „filmski“ viče i zove iz vode za pomoć, istina je da je takav broj utopljenika vrlo rijedak te se većina ljudi utopi neprimjetno ne ispustivši ni glasa. Ipak na jednog utopljenika dolaze tri osobe koji se samostalno uspiju spasiti iz situacije s mogućom posljedicom utapanja te se jave u bolnicu. Utapanje je češće kod starijih osoba, kod osoba koje dulje borave u hladnoj vodi ili u zagađenoj vodi.

Primijetimo li utopljenika najvažnije je odmah osobno pozvati hitnu pomoć ili naložiti nekome da to učini dok pružate prvu pomoć utopljeniku. Prilikom izvlačenja posebnu pozornost treba obratiti na vratnu kralježnicu s kojom se ne smije pretjerano manipulirati zbog mogućih ozljeda. Nakon toga treba provjeriti usnu šupljinu i očistiti ju od stranih tvari (obično povraćani sadržaj) i samim time osloboditi dišni put. Ako je disanje uredno, osoba se postavlja u bočni položaj, a ako nije treba početi s oživljavanjem. Isto tako kada se uvjerimo da osoba normalno diše, potrebno ju je utopliti, tako da s nje uklonimo mokru odjeću i zamotamo ju u suhu deku ili ručnike.

Dinko Kolarić, dr.med.

Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.