2008-01-28 00:00:00

Religije svijeta (četvrti dio)
U četvrtom dijelu upoznavanja s religijama svijeta predstavit ćemo vam orijentalne religije: hinduizam, jinizam i sikhizam, budizam, konfucijanizam i taoizam te religije Japana.
Hinduizam

Hinduizam je jedna od najstarijih religija na svijetu. Nastala je oko 2000. g. pr. Kr. u Indiji, gdje je i dalje većinska religija. Temelji se na svetim tekstovima, a njezini vjernici zovu se hinduisti.

Hinduistička religija danas u svijetu broji oko 700 milijuna vjernika. Dominantna je u jugoistočnoj Aziji, posebno u Indiji i na Baliju. Hinduizam se temelji na više kategorija tekstova. Posebno se izdvajaju Vede, koje su bile pisane od 1800. g. pr. Kr., i epopeje, pisane od 700. g. pr. Kr.

Vede donose tekstove o postanku svijeta, života i bogova i poučavaju molitve i obrede. Sastoje se od četiri zbirke: Rgvede, Samavede, Yajurvede i Atharvavede. Rgveda je najstarija zbirka i sastoji se od oko tisuću himni upućenih bogovima, a Samaveda sadrži stihove iz Rgvede prilagođene ritmičkom recitiranju pri žrtvovanju. Yajurveda napisana je u prozi i daje upute koje služe pri prinošenju žrtava. Atharvaveda sadrži magične formule, pisane u stihovima, koje pomažu u izlječenju bolesti i osiguravaju uspjeh u ratu.

Vede su komentirali brahmani i stvorili druge tekstove, od kojih izdvajamo Upanišade, Brahmasutru i Code de Manu. U zbirci Code de Manu izneseni su principi kasta i zakon reinkarnacije.

Epopeje koje su pisane kasnije od Veda uglavnom su u stihovima i donose priče o životu bogova i objašnjavaju postanak svijeta. Dvije najvažnije epopeje su Mahabharata i Ramayana. Mahabharata, najdulja poema koja je ikad bila napisana, u 200 000 stihova opisuje borbu između dviju kraljevskih obitelji, Kaurava i Pandava. U toj svađi sudjeluju i bogovi: bog Kršna staje na stranu petero braće Pandava i pomaže im da pobjede. Tijekom priče Kršna iznosi svoje poučavanje u dugoj poemi koja se zove Bahagavadgita ili Pjesma uzvišenog. Epopeja Ramayana priča o životu i doživljajima Rame, sedme inkarnacije ili avatara boga Višnue.

Upanišade datiraju iz 600. g. pr. Kr., temelje se na Vedama ali odražavaju skretanje od obreda ka filozofiji, posebno u odnosu prema doktrini o reinkarnaciji.

Mnoštvo bogova

Postoji više tisuća bogova u hinduizmu. Svi su oni prikaz jednog jedinstvenog Bića koje je postojalo prije svega i nalazi se posvuda. U razdoblju kada su bile pisane Vede, vladar neba Indra bio je jedan od glavnih bogova. Kasnije su Brahman, Višnu i Šiva postali najvažniji bogovi.

Brahman je stvorio svijet, ima četri lica i četri ruke koje mu omogućuju da vidi i djeluje posvuda. Višnu čuva svijet, a njegovi atributi su disk ( simbol božanske energije), buzdovan (simbol moći) i školjka koja predstavlja vodu, plodnost i bogatstvo. Šiva razara svijet kako bi ga promijenio, istodobno je strašan i dobar, a prikazuje se u krugu vatre s malenim bubnjem u ruci.

Vjerovanja

Hindus je monoteist u svom srcu; vjeruje u jednoga Uzvišenog Boga - Brahmana, 'Apsolutnog' - koji vlada svijetom uz pomoć mnogih manjih bogova. Obrazovanom Hindusu, manji bogovi su poput svetaca i anđela u nekim ograncima kršćanstva. Običnom vjerniku oni su mnogo važniji.

Ciklus reinkarnacije

Prema hinduizmu svaki pojedinac živi više puta, a smrt je prolaz iz jedne sudbine u druge. Nakon smrti se duša, koja je vječna, reinkarnirana u drugo tijelo prema djelima izvršenim u životu koji upravo završava. To je zakon karme.

Kaste

Hinduizam je i način života. Život hinduista je u svakom stupnju života označen obiteljskim obredima. Rođenje, inicijacija, vjenčanje i smrt - svaki pojedini događaj ima svoj obred. Pojedinca se podsjeća da je dio obitelji. Također postaje svjestan da je obitelj dio kaste, a kasta dio društvanog sloja.

Postoje četiri kaste: svećenici (brahmani), plemići (kshatriye), trgovci, seljaci (vaishyje) i obični radnici (shudre). Bog Brahman, stvoritelj svijeta uspostavio je tu društvenu organizaciju. Svaka kasta potječe iz jednog dijela njegovog tijela: iz usta je izašla kasta brahmana koji proučavaju svete tekstove, iz ruku je nastala kasta kshatriya, iz bedara je nastala kasta vaishyja, iz nogu kasta shudra. Hinduisti koji ne pripadaju ni jednoj od nabrojanih kasta smatraju se nečistim i nazivaju se „nedodirljivim“. Sustav kasta službeno je ukinut 1947. godine, no ipak u nekim regijama još uvijek postoji.

Obredi i svetkovine

Za hinduista sve što radi u životu ima sveti karakter, slobodan je obraćati se jednom bogu kojeg izabire između svih božanstava hinduizma, svakog se dana pred njim moliti, prinosit mu žrtvene darove i obavljati obredno pranje. Odlazi u hram gdje svećenici štuju kult nekog od bogova. Sudjeluje u svečanostima i hodočašćima kako bi se približio bogovima i postigao bolju reinkarnaciju u budućem postojanju.

Molitve i svečanosti

Svaka kuća ima oltar sa slikama božanstva koje štiti obitelj. Članovi obitelji mole ispred oltara dva puta dnevno, pri izlasku i zalasku Sunca.

Važni dijelovi vjerničkog života

Nakon rođenja, novorođenče se prikazuje bogu, a tom priliku guru (duhovni učitelj) dolazi u kuću obitelji i usta djeteta stavlja kašu od meda i otopljenog maslaca. Deseti dan dijete dobiva ime, a u dobi od četiri godine djetetu se obrije glava i ta kosa kao žrtveni dar prinosi obiteljskim bogovima. Nova kosa koja naraste bit će znak novog života. U obiteljima koje pripadaju jednoj od triju prvih kasta dječak u dobi između sedam i deset godina prolazi ceremoniju inicijacije kojom postaje član svoje kaste. Obredi sklapanja braka traju nekoliko dana, a supruga u svoj novi dom donosi vatru kućnog ognjišta sjeda na kožu crvenog bika i zatim gleda poklone sa suprugom.

Svetkovine

Svetkovine imaju različite oblike u različitim regijama Indije. Često podsjećaju na epizode velikih epopeja Mahabharate i Ramayane. U studenom-prosincu se slavi Diwali, svetkovina Svjetla koja označava novu godinu. Tisuću malih svjetiljki svijetli na prozorima kuća, oko hramova i u podnožju kipova bogova, a održavaju se i vatrometi u čast Višnua. U veljači-ožujku slavi se Holi, dolazak proljeća. Ta vesela svetkovina posvećena je Kamiju, bogu ljubavi. Na ulicama se pale krjesovi, a za vrijeme hodanja u procesiji vjernici se posipaju crvenom prašinom i obojanom vodom koja predstavlja znak obnove.

U različitim mjestima slavi se Devi ili Kali, božica s deset ruku i Gangeša, bog s glavom slona, Rama, junak Ramayane.

Jinizam i sikhizam

Jinizam i sikhizam dvije su religije koje u Indiji prakticira manje od 3% stanovništva, a rođene su kao reakcija na hinduizam i njegov sustav kasti. Jinizam je u V. st. osnovao Mahavira, zvan Jina, pobjednik, dok je sikhizam rođen znatno kasnije, krajem XV. st., na poticaj gurua Nanaka.

Jinizam

Oko 540. g. pr. Kr. u dobi od 28. godina Mahavira je napustio svoju obitelj i dvanaest godina živio životom isposnika, a u dobi od 40 godina doživio je posvemašnje shvaćanje ljudske duše i svijeta - iluminaciju. Od tada je svoj život posvetio poučavanju naučavajući da je svatko odgovoran za svoje spasenja i da može prekinuti ciklus reinkarnacije. Osnovni princip jinizma je nenasilje koje se očituje poštivanjem svakog života (ljudskog, životinjskog i biljnog). Neki redovnici nose veo ispred usta, drugi ispred sebe metu pod po kojem hodaju ili mjesto na koje će sjesti da slučaju ne bi ubili ni najmanju životinju. Svi jinisti su vegetarijanci.

Sikhizam

Krajem XV. st., kada je rođen sikhizam, turska je vojska dominirala Indijom već dva stojeća i nastojala nametnuti islam pa je tako i sikhizam inspiriran muslimanskom religijom i vjerovanjem u jednog svemogućeg Boga. Osnivač sikhizma je guru Nank koji je rođen 1496. g., a nakon više godina meditacija i lutajućeg života postiže iluminaciju.

Tada počinje propovijedati svoju vjeru vrhovnog boga i poučavati put kojim se može izbjeći zakon karme. Njegovi su se učenici nazivali „sikhi“ što znači „oni koji su naučili“. Četiri glavna obreda u životu sikha su: odabir imena, inicijacija u mladenaštvu, brak te nakon smrti kremiranje.

Budizam

Budizam je danas jedna od triju dominantnih svjetskih religija. Broji između 300 i 400 milijuna vjernika koji žive najviše u jugoistočnoj Aziji.

Buddha

Osnivač budizma je Siddharta Gautama – Buddha, rođen u Indiji krajem VI. st. pr. Kr. U to su vrijeme Indijci prakticirali hinduizam te je Buddha oslanjajući se na tu religiju počeo poučavati novu doktrinu koja je mudrost bez boga i svetih tekstova.

Princ Sidartha Gautama rodio se oko 533. g. pr. Kr. u gradu Kapilavastu u podnožju himalaje, u današnjem Nepalu. U djetinjstvu ga je otac nastojao sačuvati od nedaća ovoga svijeta. Bio je odgajan u prekrasnim palačama, obrazovan u kraljevskim umjetnostima, oženio je prekrasnu kneginju koja mu je rodila sina. Dok mu je sin još bio mali, Gautamu je počeo uznemiravati problem patnji. U dobi od 29 godina četiri su susreta potpuno promijenila njegov život: susreo je jednog starog čovjeka, jednog bolesnog čovjeka, mrtvaca te redovnika koji je prosio kako bi se mogao prehraniti. Otkrivši tako starost, bol, smrt i siromaštvo zapitao se o smislu postojanja te je odlučio voditi život kakav vode redovnici, prosjaci i meditari. Odlazi od kuće te prvo boravi kod hinduističkih isposnika koji su ga naučili postiti i koncentrirati se da bi mogao meditirati. Ne našavši odgovore odlučio je u sebi samom pronaći put koji vodi k istini i njegovom vlastitom oslobođenju. Legenda priča kako je u mjestu Bodhgaya, sjedeći ispod smokve doživio iluminaciju. Tako je postao Buddha što znači „prosvijetljeni“. U Barnesu je održao svoj prvi govor, a zatim je sa svojim učenicima otišao na sjever Indije. Nakon dugih godina putovanja Buddha je umro u dubokoj starosti.

Buddhina poruka
Pred svojim učenicima za vrijeme propovijedi u Barnesu Buddha je iznio četri plemenite istine:

plemenita istina o patnji - svako smrtno postojanje označeno je patnjom. plemenita istina o podrijetlu patnje - patnja nastaje zbog žudnji i želja. plemenita istina o prestanku želja - ukinuti želju znači ukinuti patnju plemenita istina o putu do ukinuća želja - želje se mogu ukinuti vodeći primjeren život

U posljednjoj istina Buddha otkriva put koji čovjek treba poduzeti kako bi prepoznao bol i spoznao nirvanu, stanje vječnog blaženstva u kojem je želja, neznanje, vrijeme i patnja više ne postoje. S nirvanom prestaju reinkarnacije koje slijede jedna za drugom.
Da bi se dosegnula mudrost, svaki dan treba meditirati nad četiri istine i slijediti moralne principe koje je odredio Buddha. Budizam se obraća svima, bez obzira kojeg su spola i društvenog podrijetla.

Struje i svetkovine budizma

Od III. st. budizam se podijelio u dvije glavne struje: hinajana ili “malo vozilo“ i mahajana ili „veliko vozilo“. Riječ vozilo u nazivu simbolizira  vozilo, splav ili brod koji nas nosi preko oceana odnosno svijeta patnji u spasenje, blaženstvo.

Hinajana struju budizma danas prakticira 30% budista, a glavna je religija u Širi Lanki, Burmi, Tajlandu, Kambodži i Laosu. Vjernici strogo primjenjuju Buddhino pravilo života te nastoje naći utočište u dharmama (Buddhinim propovijedima) i sanghama (zajednici). Hinajana-budizam ponajprije je pravilo samostanskog života, bez vrhovnog božanstvo. Vjernici poštuju zabrane: zabranjeno je ubiti, krasti, počiniti preljub, lagati i konzumirati pića koja opijaju. Povlače se iz društava da bi meditirali i okupljaju se u zajednicu, jedu samo jednom na dan i žive od milostinje. Ti redovnici-prosjaci osiguravaju obrazovanje djeci, svečano slave obrede rođenja, sklapanja brakova i pokapanja.

Mahajana-budizam prakticira 60 % budista, a najviše se prakticira u Kini, Koreji, Japanu, Nepalu, Mongoliji i Vijetnamu. Oni Buddhinu poruku tumače u puno širem smislu tako u isto vrijeme štuju hinduistička božanstva i božanstva neke druge religije. Osobito štuju različite kipove Buddhe od kojeg su napravili boga, a stvorili su i kult bodhisattva odnosno ljudi koji su ispunjeni mudrošću, a svoj život su odlučili posvetiti spasenju drugih. Najobožavaniji među njima je Avalokitešvara, koji ima nekoliko ruku i mnogobrojne glave koje simboliziraju njegovu svesrdnu pomoć ljudima.

Svi budisti slave svetkovine koje podsjećaju na velike događaje iz Buddhinog života, tako se u travnju slavi Buddhino rođenje, a u srpnju njegova smrt. Za vrijeme svetkovina održavaju se priredbe i ponavljaju mnogobrojne legendarne priče koje je stvorio Buddha. Vjernici periodično hodočaste u mjesta u kojima je živio Buddha kakao bi se molili u tamo sagrađenim hramovima te se ničice bacaju pred Buddhinim likovima. U nekim se zemljama napr. podiže oltar od cvijeća, na koji se postavlja kip djeteta Buddhe koji se polijeva slatkim čajem. 
Sveti spisi
Učenje budizma se nalazi u zbiru svetih pisma nazvanih “tri košare“ ili Tripitaka, a također i u knjigama različitih škola budizma. Tripitaka Vinaya Pitaka govori o redovničkoj disciplini, Dharma Pitaka govori o doktrini, povijesti Buddhe, teoriji osobnosti i ponovnom rađanju,
a Abhidharma Pitaka sadrži naprednu doktrinu i filozofiju. Dhammapada ili „Staza prirode“ je najstariji budistički tekst. Dosta je kratak, ali od velike važnosti jer sadrži četiri plemenite istine.

Konfucijanizam i taoizam

Prije pojave konfucijanizma i taoizam u VI. st. pr. Kr. u Kini su postojala i druga vjerovanja. Tako je u Kini u razdoblju od XXIII. i III. st. pr. Kr. prevladavao kult predaka. Svaka je kinesk obitelj štovala svoje pretke, a u kući su na malom oltaru bile postavljene pločice na koje su bila upisana imena mrtvih.

Konfucijanizam

U VI. st. pr. Kr. mudrac imenom Konfucije poučavao je novu doktrinu koja nije prava religija nego je više moralna pouka koja treba pomoći čovjeku u njegovu usavršavanju. Njegove su riječi skupljene u „Pet klasika“ i u „Raspravama“ koje su napisali njegovi učenici. Konfucije poučava poštivanje obreda i sinovsku ljubav tj. apsolutnu poslušnost prema ocu koji je vrhovni autoritet. Konfucijanizam je ustanovio pravila društvenog života i nema ni svećenike, ni bogove, ni hramove. Jedini kult koji poznaje je kult predaka. Ideje konfucijanizma posebno se primjenjuju između cara i njegovih podređenih i između države i naroda. Kao što propisuje sinu da poštuje oca konfucijanizam propisuje poslušnost caru. Tako Mandarini koji pomažu caru moraju dobro poznavati Konfucijeve tekstove.Usprkos tome što je za vrijeme komunističke vladavine Mao Tse-tung konfucijanizam bio zatrt mnogi ga Kinezi nastavljaju prakticirati.

Taoizam

Taoizam je u VI. st. pr. Kr. osnovao filozof Lao Tse što znači „stari učitelj“ koji u knjizi o putu i njegovoj kreposti iznosi doktrinu taoizma. Dvije snage se suprotstavljaju i određuju ritam života: yin koji je hladan, mutan i ženski i Yang koji je topao, svijetao i muški. Te dvije snage su u ravnoteži. Čovjek tako mora pronaći svoj tao, ravnotežu i ne uništavati sklad koji u svemiru vlada. U II. st. taoizam postaje prava religija s spisima, kultnim mjestima i svećenicima.

Religije Japana

Šintoizam i budizam dvije su glavne religije u Japanu. Šintoizam je rođen u Japanu, dok je budizam u Japan stigao u VI. st i tu se razvio u posebnim oblicima. Šintoizam je najstarija japanska religija, a povezuje kult predaka i štovanje prirode. Božanstva šintoizma su duhovi ili kamiji. U VI. st. budizam se proširio u visokom japanskom društvu. No, carevi su nastavili prakticirati šintoističke obrede; nisu željeli uvrijediti narod koji je u velikoj mjeri ostao vjeran tradicionalnim vjerovanjima. U XIX. st. šintoizam je proglašen nacionalnom religijom. Danas Japanci miješaju običaje tih dviju religija.

Šintoizam

Riječ šinto znači „put kamija“. U početku su kamji bili duše pokojnih predaka koji su se povukle u prirodu (vodopade, valove, oceane ili kratere vulkana) Zatim su označavali elemente koji posjeduju izvanrednu snagu (Sunce, Mjesec) te mogu biti blagonakloni ili zlokobni.

Legende pisane u VII. st. govore o stvaranju kamija u Japanu i postanku svijeta. Kamiji imaju svoje glasnike, tako je lisica glasnik kamija Inarija koja štiti od nesreće i donosi bogatstvo. Običaj je da se ljudi kamijima obraćaju u svim prilikama.

Šintoistički kult i svetišta

U kući, ispred malenog oltara koji je posvećen obiteljskom kamiju, polažu se amuleti.To su najčešće strelice od drveta ili papirnate trake s imenom poznatog svetišta. Svetište je obitavalište više kamija nekog mjesta. Vjernik koji ide zazvati nekog duha, prvo prolazi velikim trijemom koji se zove torii i koji označava ulaz u sveti prostor. Zatim se čisti ispirući usta i perući ruke u bazenu ili prirodnom izvor koji se nalazi unutar svetišta. Ulazi u prostoriju u kojoj se obavlja kult, ali ne može ući u glavnu prostoriju jer je to obitavalište kamija. Nako što baci novčić u kutiju za žrtvene darove, zazvoni zvoncem i tri puta pljesne kako bi obavijestio kamija o svojoj prisutnosti te se nakloni i izgovori svoju molitvu.

Amidizam i zen-budizam

Budizam je u Japan stigao krajem VI. st. iz Kine te otvorio put razvitku različitih škola proizašlih iz struje Mahajana, a najpopularnija budistička struja u Japanu je amidizam kojim se štuje Buddha Amida koji je Buddha neizmjernog sjaja. Vrlo je utjecajan i zen-budizam koji teži iluminaciji kroz intenzivnu koncentraciju i strogu psihičku disciplinu.

Budizam i šintoizam usko su povezani tako da su pod utjecajem budizma kamiji postali bogovi zaštitnici hrama, a budistički redovnici sudjeluju u šintoističkim svečanostima.

Idući put ćemo vas upoznati s tradicionalnim vjerovanjima odnosno s afričkim religijama, religijama Oceanije i s religijama američkih Indijanaca. Time ćemo završiti ciklus predstavljanja religija svijeta.


Literatura
Larousse, Religije svijeta, Enciklopedija za mlade, Zagreb, 2007.

Izvor:
http://www.step.hr/duhovnost/religije/

 


www.skole.hr