preskoči na sadržaj

Mladi i depresija

Autor: Ivana Adamić Tadić

Kada pomislite na depresiju vjerojatno vam je prva asocijacija tuga, žalost, loše raspoloženje ili bezvoljnost. Iako to jesu neki od simptoma vezanih uz depresivni poremećaj, depresija puno više od tuge i povremenog lošeg raspoloženja. U ovom članku pokušat ćemo vam približiti što je depresija, kako ju prepoznati i kako ju liječiti.


Što je depresija?

Depresija spada pod poremećaj raspoloženja, naziv joj dolazi od latinske riječi deprimire, što znači potisnuti, pretisnuti ili udubiti. Depresija je ozbiljni psihički poremećaj koji značajno narušava svakodnevno funkcioniranje pojedinca, u obitelji, socijalnom i školskom životu. Ako se ne prepozna i ne liječi može dovesti do teških posljedica poput ovisnosti o drogama ili alkoholu, ozbiljnih problema u školi, sa prijateljima i obiteljima te čak i do nasilja nad samim sobom i samoubojstva.

Dijagnoza depresije

Glavni kriteriji za dijagnozu depresije prema dijagnostičkim i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V) Američkog psihijatrijskog udruženja, su sljedeći:

  1. Depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivni iskaz ili opažanje drugih
  2. Značajno smanjen interes i/ili zadovoljstvo u svim (ili gotovo svim) aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan
  3. Značajan gubitak tjelesne težine (npr. više od 5% tjelesne mase u mjesec dana) bez redukcijske dijete ili dobivanje na težini, ili smanjenje ili povećanje apetita;
  4. Nesanica ili (rjeđe) pretjerano spavanje
  5. Psihomotorna uznemirenost/agitacija ili usporenost (što primjećuju i druge osobe);
  6. Umor ili gubitak energije
  7. Osjećaj bezvrijednosti ili velike ili neprimjerene krivnje (ne samo osjećaj krivnje zbog bolesti);
  8. Smanjena sposobnost mišljenja ili koncentriranja, ili neodlučnost (bilo kao subjektivni osjećaj ili vidljivo od strane drugih)
  9. Opetovano razmišljanje o smrti, suicidalne ideje bez posebnog plana, pokušaj samoubojstva ili poseban plan za izvršenje samoubojstva.

Pet ili više navedenih simptoma prisutnih tijekom dva tjedna (barem jedan od tih simptoma je ili depresivno raspoloženje ili gubitak interesa i/ili zadovoljstva) upućuju na depresiju.

Simptomi moraju uzrokovati klinički značajne smetnje ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja. Poremećaj ne nastaje zbog neposrednih fizioloških učinaka psihoaktivnih tvari ili općeg zdravstvenog stanja, odnosno paralelno prisutnih bolesti. Simptomi potrebni za postavljanje dijagnoze depresivne epizode trebaju trajati najmanje dva tjedna.

Česte promjene raspoloženja i burne reakcije česta su i normalna pojava u adolescenciji, no kada prestaju biti normalne i ukazuju na depresivan poremećaj raspoloženja? Kao što je već navedeno, moguće je da se radi o depresiji kada loše raspoloženje i gubitak interesa i zadovoljstva za stvari koje su nas prije veselile traje dulje od dva tjedna. Mogući su i ispadi bijesa na najmanju frustraciju, traženje izlaza u alkoholu ili drogama. Javljaju se i problemi sa spavanjem koji mogu dovesti do iscrpljenosti, a često se susreće zaokupljenost fizičkim izgledom, loša slika o sebi i nisko samopouzdanje.

Zašto i kako se javlja depresija?

Učestalost javljanja depresije povećava se s dobi, a rapidno se povećava u adolescenciji. U dječjoj dobi podjednako obolijevaju dječaci i djevojčice, dok tijekom rane adolescencije češće obolijevaju djevojke. Depresivne epizode adolescenata najčešće prati distimija, tjeskoba i zlouporaba sredstava ovisnosti. Distijima je depresivno raspoloženje veći dio dna u trajanju od barem jedne godine. Nije sasvim jasno što uzrokuje depresiju, ali razni čimbenici mogu doprinijeti razvoju poremećaja. Oni uključuju:
Kemiju mozga - Neurotransmiteri su molekule koje su prirodno prisutne u mozgu i prenose signale do različitih dijelova tijela i mozga. Promjene u njima uzrokuju poremećaje u funkciji receptora i promjene na živčanom sustavu, što može dovesti do depresije.
  1. Hormoni - promjene u našoj hormonalnoj ravnoteži mogu utjecati na razvoj depresivnih smetnji.
  2. Nasljedne osobine - pojava depresije češća je kod ljudi čiji su krvni srodnici (roditelji, bake ili djedovi) imali depresiju.
  3. Rana trauma - traumatični događaji tijekom djetinjstva, poput fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja, gubitak važnih osoba, mogu utjecati na promjene u mozgu što može doprinijeti kasnijem razvoju depresije.
  4. Naučeni obrazac negativnog razmišljanja - depresija kod mladih može se povezati s osjećajem naučene bespomoćnosti, koji je usvojen umjesto osjećaja da je osoba sposobna nositi se i riješiti životne poteškoće.

Nije neobično niti zabrinjavajuće povremeno se osjećati turobno, bezvoljno i bez motivacije. Povremeno se svi tako osjećamo. Adolescencija je sama po sebi stresno i burno razdoblje sa velikim promjenama na fizičkom, emocionalnom, psihološkom i socijalnom planu. Ako ne uspijete zadovoljiti nerealistična, prevelika očekivanja od obitelji, škole ili prijatelja, možete se početi osjećati odbijeno i razočarano. Današnja generacija mladih je pod stresom više nego i jedna prije. Kad vam stvari ne idu kako ste zamislili, život vam se ne čini fer, pod stresom ste i zbunjeni, lako je upasti u loše raspoloženje ili bezvoljnost, poželjet odustat ili ne ustati iz kreveta. Treba se zapitati koliko takva raspoloženja traju i koliko nam narušavaju sposobnost funkcioniranja, obavljanja svakodnevnih aktivnosti, školskih obaveza i koliko nas udaljuju od prijatelja. Ako mislite da vam takva raspoloženja narušavaju svakodnevno funkcioniranje bilo bi dobro obratiti se roditeljima, školskom psihologu ili liječniku opće medicine. Oni će vas uputiti kako dalje rješavati taj problem.

Postoje razni oblici terapije za depresiju. Mlada osoba će izabrati onaj oblik koji joj najaviše odgovara.
Slijedi objašnjenje psihologinje Sanja Brundić kako funkcionira kognitivno bihevioralni pristup u liječenju depresije. Depresija se može uspješno liječiti kognitivno bihevioralnom terapijom. To je relativno kratkotrajna terapija usmjerena na to kako razmišljate, kako se ponašate i komunicirate danas, usmjerena je na sadašnjost. Terapeut i pacijent zajedno surađuju i planiraju strategije za jasno definirane probleme. Terapija je vremenski ograničena i ima dogovorene ciljeve koji se odnose na promjenu ponašanja. Kognitivno bihevioralna terapija temelji se na samopomoći, cilj terapeuta je pomaganje osobi da razvije vještine za prevladavanje postojećih problema. Na taj način je osoba po završetku terapije sposobna nositi se s novim nadolazećim problemima, te je terapija ograničenog trajanja. Od osobe se očekuje aktivno sudjelovanje u terapiji. Utvrđeno je da su različiti lijekovi također učinkoviti u tretmanu depresije.

Kognitivno bihevioralna terapije polazi od postavke da su načini na koje se osoba ponaša određeni neposrednim situacijama, odnosno interpretacijama koju im ta osoba pridaje. Zamislite da ste sami kod kuće i pokušavate zaspati. Čujete neki zvuk, izgleda da se nešto razbilo u susjednoj sobi. Šta vam prolazi kroz glavu? Što bi to moglo biti? Koja emocija vam se javlja? Ako pomislite da je propuh srušio vazu i razbio je, emocija koja se javlja neće biti toliko negativna, kao što bi bilo kada biste pomislili da je došao provalnik. Tada bi se javila emocija straha. Vidimo da u istoj situaciji možemo imati različite emocije, ovisno o mislima koje nam se javljaju, odnosno o našoj interpretaciji te situacije.

Misli, emocije i ponašanje su međusobno zavisni. Za depresiju je karakteristična emocija tuge. Mijenjajući misli možemo utjecati na emocije i ponašanje. Tuga se javlja kao percepcija gubitka i neuspjeha.
Kako mišljenje utječe na depresiju? Neki vaši načini razmišljanja mogu dovesti do depresije. Neki od njih su:
  1. Disfunkcionalne automatske misli. To su misli koje se javljaju spontano i djeluju istinito, no ustvari odražavaju iskrivljenu percepciju i povezane su s negativnim osjećajima kao što su tuga, ljutnja, tjeskoba i beznađe. Primjeri takvih misli su "Ja sam neuspješan" (Etiketiranje), "Ni u čemu ne uspijevam" (Sve ili ništa mišljenje).
  2. Disfunkcionalne pretpostavke odnosno ideje o tome što mislite da biste trebali činiti. "Nikad ne mogu biti sretan ako sam sam", "Svi bi me trebali prihvatiti", "Ne bih trebao biti depresivan".
  3. Negativan pojam o sebi. Osobe koje su depresivne su često usmjerene na svoje mane. Pretjerano ih doživljavaju, a umanjuju pozitivne osobine. Mogu za sebe misliti da su ružni, glupi, slabi.
  4. Negativna zaokupljenost mislima. Neke su osobe zaokupljene svojim negativnim mislima te ih to dovodi do pasivnosti i izbjegavanja.
Rad s mladima uključuje rad prvenstveno na emocijama, zatim na rješavanju problema, interpersonalnom ponašanju, pogreškama u mišljenju te negativnom vrednovanju. Prvo pristupamo emocijama zato što je prepoznavanje i razumijevanje emocija temelj na kojem se gradi regulacija emocija i vještine suočavanja sa stresom. Neki od mogućih simptoma na koje nailazimo su: nesanica, očaj i beznađe, osjećaj nevoljenosti, manjak samopoštovanja, umor, poteškoće s koncentracijom, pretjerani umor, pretjerana krivnja, poremećaj apetita i socijalno povlačenje. Osim rada s mladim, uključuje se i rad s roditeljima te se potiče se pozitivnije obiteljsko okruženje. Roditelje se uči kako da koriste pozitivna ponašanja prema svojo djeci, kako da smanje konflikte, kako da uključe dijete u proces donošenja obiteljskih odluka te kako da povećaju djetetovo samopoštovanje.

Prevencija

Ne postoji jedan siguran recept kako spriječiti depresiju, ali postoje neke strategije koje nam u tome mogu pomoći. Obratite pažnju na razinu stresa kojoj ste izloženi, jeste li preopterećeni, jesu li vaša očekivanja ili očekivanja okoline nerealna? Obratite se obitelji i prijateljima, pogotovo u kriznim razdobljima. Na vrijeme potražite stručnu pomoć, kako biste spriječili da se depresija pogorša. Ako ste bili u tretmanu za depresiju, korisno je odlaziti i još neko vrijeme nakon poboljšanja kako bi se spriječio povratak simptoma.


Izvori:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/teen-depression/symptoms-causes/syc-20350985
http://djecja-psihijatrija.hr/depresija-u-djecjoj-i-adolescentnoj-dobi/
Leahy, R.L., Holland, S.J., MxGinn, L.K. (2014.), Planovi tretmana i intervencije za depresiju i anksiozne poremećaje.
 
| 6. 5. 2019. u 08:51 sati | RSS | print | pošalji link |


Edu.hr portal CMS za škole CARNetova korisnička konferencija Elektronički identitet Edu.hr portal Forum CARNetovog Portala za škole namijenjen učenicima, nastavnicima i zaposlenicima hrvatskih škola Nacionalni portal za učenje na daljinu Moodle

Učenički radovi

Salzburg

Donosimo vam prezentaciju Petre Maravić, učenice 7. razreda Osnovne škole Ivana Brlić-Mažuranić, PŠ Drežnica o austrijskom gradu Salzburgu. Prezentacija je napravljena na satu...

Nastavni materijali

Veliko i malo slovo DŽ dž

OŠ HJ A.1.1. Učenik razgovara i govori u skladu s jezičnim razvojem izražavajući svoje potrebe, misli i osjećaje. OŠ HJ A.1.3. Učenik čita tekstove primjerene početnomu opismenjavanju i jezičnome razvoju....

Audio&video

Vodič za moderna vremena

Emisija koja govori o fenomenima modernog života, ekonomiji i tehnologiji. U njoj možete saznati što su to krvavi dijamanti, kako se obraniti od kompjutorskih...

1869. - rođen André Gide, francuski esejist, kritičar,...

Copyright © 2010 CARNET. Sva prava pridržana | Uvjeti korištenja | Impressum

A A A  |  

Mail to portal@CARNET.hr




preskoči na navigaciju
admin@raspored-sati.hr www-root@raspored-sati.hr ivan@raspored-sati.hr ivana.tolj@raspored-sati.hr marko.horvatovic@raspored-sati.hr www-root@donja-dubrava.hr analiza@donja-dubrava.hr pretinac@donja-dubrava.hr pajo.pajic@donja-dubrava.hr coran.goric@donja-dubrava.hr ivana@donja-dubrava.hr marijana@marijana-tkalec1.from.hr marijana.tkalec@marijana-tkalec1.from.hr mt@marijana-tkalec1.from.hr http://marijana-tkalec1.from.hr http://web.marijana-tkalec1.from.hr http://www.marijana-tkalec1.from.hr