Karneval u Riu zasigurno je najveći karneval na svijetu i bez prekida traje četiri dana i noći. Tradicija karnevalskog slavlja ovdje je prenesena iz Italije u 19. stoljeću, da bi postepeno postala najvećom brazilskom atrakcijom koju svake godine posjeti nekoliko stotina tisuća ljudi iz cijelog svijeta.
Veliko finale ovog četverodnevnog slavlja odvija se na Sambodromu, svojevrsnoj karnevalskoj pisti, kojom puna dva dana paradiraju okićene karnevalske povorke pripadnika škola sambe.
Službeni počeci karnevala bilježe se u 15. stoljeću, iako se tragovi ove svečanosti mogu nazrijeti već i u 14. Maske koje su Venecijanci tada nosili bile su pomno birane i rijetko se moglo odgonetnuti pripada li njen nositelj plemstvu ili običnom puku, a zanimljivo je da je jedan od zakona Serenissime, odnosno Venecijanske republike, u to vrijeme bio da se maske ne smiju nositi po gradu tijekom noći. Najčešći kostim bio je tzv. bautta, a sastojao se od pelerina, velikih plašteva, trorogih šešira, i obavezne bijele maske koja je u potpunosti skrivala lice učesnika.
U kasnim sedamdesetima prošlog stoljeća duh venecijanskog karnevala nanovo je oživio kad su maskirane skupine mladih počele gađati nemaskirane prolaznike jajima i slamom, a gradske vlasti ovaj događaj prepoznale kao vrhunsku turističku atrakciju i odličan izvor prihoda.
Karneval u Nici jedan je od najvećih euroskih karnevala čija se povorka svake godine kreće duž obale po Promenade des Anglais.
Iako se najraniji počeci ovog karnevala naziru još u trinaestom stoljeći, čini se da moderna faza karnevala počinje "tek" 1873. godine kada je stanoviti gospodin Andriot Saetone pokrenuo inicijativu osnivanja Festivalskog odbora zaduženog za organiziranje ovog festivala.
Smješten u jednoj od najvećih multietničkih zajednica Kalifornije, karneval u San Franciscu predstavlja jednu od najzanimljivijih i najliberalnijih artističkih fešti.
Temeljen velikim dijelom na hipi-boemskoj tradiciji, posebno je zanimljiv zahvaljujući svojoj multikulturalnoj dimenziji koja potiče duh "kozmičke povezanosti i sklada", iznova potvrđujući vrijednosti kulturno-umjetničkog izraza.
Svake godine brojne maskirane grupe, pojedinci i plesači, niz uličnih performera, te svakovrsni ulični prodavača i preprodavača privuku gotovo 200 000 gledatelja.
O riječkom karnevalu pisalo se već davne 1877. godine kad je održan maskirani ples na kojem je sudjelovalo oko 600 maskiranih plesača austrijskog i mađarskog plemstva. Karneval je obnovljen 1982. godine i od tada raste i razvija se.
Karnevalski događaji grada Rijeke osebujan su spoj europskoga građanskog karnevala, prije svega venecijanskog i austrijskog te elemenata folklora i mitologije starih Slavena. 1995. godine Rijeka postaje članom Europske udruge karnevalskih gradova, a riječki karneval poprima međunarodne razmjere.
S nekoliko desetaka tisuća posjetitelja svake godine, ovaj je karneval zasigurno najveći karneval u Hrvatskoj, nezamisliv bez svoja tri zaštitna znaka - meštra karnevala, morčića te Halubajskih zvončara.
Riječki mesopusni običaji vuku korijene još iz davnine, kada su po narodnoj predaji tzv. "grde maske" urnebesnim veseljem rastjerivale sile zla, prizivajući proljeće i slaveći rađanje novog života.
Tradicija samoborskog Fašnika je vrlo duga, a prvi pisani trag potječe iz zapisnika općinske sjednice koja je održana 1828. godine kad je Juraj Heldiborski tražio najam sale za bal tijekom "fašineka".
Godine 1963. Turistički savez općine Samobor preuzima organizaciju Fašnika, a od 1997. Samobor postaje član Saveza karnevalskih gradova Europe. U vrijeme Fašnika Samobor proglašava svoju Fašničku republiku.
O senjskim karnevalskim običajima pisano je već u 17. stoljeću, a stoljetna tradicija mesopusnih balova prenesena je 1967. godine i na ljetne karnevalske svečanosti, na koje uz domaće maskirane skupine stiže i znatan broj onih iz Italije, Slovenije, Austrije, Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske.
Zanimljivo je da je grad Senj jedan od suosnivača nacionalne udruge karnevalskih gradova, a član je i europske udruge karnevalskih gradova (FECC).
1770. - rođen Ludwig van Beethoven, njemački kompozitor, posljednji od trojice velikih majstora bečke klasike. Općenito ga se smatra jednim od najvećih skladatelja u povijesti glazbe, i bio je ključna figura u prijelaznom periodu između klasične i romantične ere u zapadnoj klasičnoj glazbi. Njegova glazba i ugled nadahnjivali su, a ponekad i punili nesigurnošću iduće generacije skladatelja i glazbenika. Prvom polovicom 19. stoljeća Beethoven uz Gioacchina Rossinija postaje najpoznatiji i najslavniji glazbeni skladatelj Europe, a njegove simfonije, protkane revolucionarnim duhom postaju redovit repertoar svih orkestarskih koncerata. Kada je umro 1827. godine, jedan drugi genij - Goethe, rekao je za njega: Nikad dosad nije postojao umjetnik tako nabujale snage, silovite volje i skrivene nježnosti.