Kako su temperature trenutno visoke i ne nagovještavaju snježni pokrivač, u nastavku vam donosimo upute o izradi "snjegovića" od plastičnih čaša.
Materijali koji su potrebni: plastične čaše (po mogućnosti 2 vrste različitih dimenzija), klamerica te ukrasna dekoracija.
Čaše je potrebno odvojiti tako da se veće predodrede za donji dio, a manje za glavu. Nakon toga, čaše se spajaju klamericom tako da se jednu čaša spoji s još dvije – jedna s lijeve strane, a druga s druge strane te se na taj način napravi veliki krug čaša.
Nakon što se dođe do drugog reda čaša, mogu se spajati tako da je svaka čaša spojena s četiri strane, tj. da se spoji s klamericom sa susjednom čašom bilo da se ona nalazi lijevo, desno, gore ili dole. Tako će budući snjegović dobiti na čvrstoći.
Takav postupak treba se napraviti i s manjim čašama koje su predodređene za glavu snjegovića.
Nakon što su dobivene dvije kugle plastičnih čaša, vrijeme je da se spoje u jedno tijelo – budućeg snjegovića. Ponovno se treba koristiti klamerica kako bi se plastične čaše pričvrstile jedne za druge. Kada se pričvrste čaše – kostur snjegovića je gotov.
Dekoracija
Snjegović se može ukrasiti po volji i želji. Mogu mu se staviti šal i kapa, a oči i nos mu se mogu napraviti tako da se čaše koje su predodređene za to napune raznim tkaninama (npr. čarape). Jedna od ideja je da to napravi i od ukrasnog papira.
Snjegović će biti onoliko velik koliko su velike plastične čaše.
S više dimenzija plastičnih čaša može se napraviti i to da snjegović ima više dijelova tijela pa se tako najveće slažu dolje, a glava se napravi od najmanjih.
Ispod velike (donje) kugle plastičnih čaša može se staviti lampa koja će dok svijetli dati posebnu čar snjegoviću. Pritom svakako treba pripaziti da žarulja koja svijetli ne zrači puno topline na plastične čaše jer će se one kao i svaka druga plastika deformirati na toplini.
Članak je izvorno objavljen na portalu e-kako.
1841. - rođen Auguste-Pierre Renoir, francuski slikar, grafičar i kipar, jedan od najistaknutijih predstavnika impresionizma. Renoir je isprva slikao pod utjecajem realizma, ali 70-ih godina razvio je vlastiti izraz, karakterističan po svjetloružičastim oker i modrim tonovima, te se priključuje impresionistima. Slikao je život Pariza na ulicama i teatru i pučkim zabavištima. Česti su motivi kupačica, ženskih i dječjih glava. U čulnom i nagonskom zanosu za ljepote viđenog svijeta slikao je sve do duboke starosti. Kada mu je reuma ukočila prste slikao je kistom vezanim za šaku. Ostavio je vrlo veliki broj radova. Bavio se i litografijom i bakropisom, a posljednjih godina života i kiparstvom.