Kada su ptice izgubile zube?
Zanemarimo li ilustracije sportskih maskota, ptice zapravo nemaju zube. No, nedostatak zubi evoluirao je i kod nekih drugih kralježnjaka: kornjača, mravojeda, kitova usana te ljuskavaca, a tu su i sisavci poput afričkih mravojeda, ljenivaca i pasanaca koji imaju zube, ali bez zaštitne cakline. Svi oni potječu od predaka koji su imali zube sa zaštitnom caklinom, a u slučaju ptica to je bio teropod dinosaur.
Umjesto zubi, ptice danas koriste svoj kljun i mišićavi želudac kako bi samljele hranu. U studiji koja je objavljena u časopisu Science, istraživači su uspoređivali genome 48 ptica koji su pokazali da se gubitak zubi dogodio kod zajedničkog pretka svih modernih ptica prije oko 116 milijuna godina.
„Još od otkrića fosila ptice Archaeopteryx 1861. godine, bilo je sasvim jasno da tadašnje ptice potječu od predaka koji su imali zube. Međutim, povijest gubitka zubi kod modernih ptica ostala je nedostižna više od 150 godina.“, rekao je Mark Springer sa Sveučilišta u Kaliforniji.
Pojava zubi uključuje mnoge gene, a šest ih je potrebno samo za pravilno formiranje koštanog tkiva i cakline. Stoga su Springer i njegovi kolege proučavali degradirane ostatke tih šest gena u genomima 48 različitih vrsta ptica koje predstavljaju gotovo sve žive primjerke. Željeli su utvrditi prisutnost mutacije koja je uzrokovala gubitak zubi. I u tome su i uspjeli – kod svih je vrsta pronađena ista mutacija u njihovom koštanom tkivu. To znači da su svi potrebni geni za formaciju zubi izgubljeni kod zajedničkog pretka svih modernih ptica. I taj se gubitak dogodio prije otprilike 116 milijuna godina. Fosilni ostaci sugeriraju da su neke ptice imale kljun u prednjem dijelu usta, a zube u stražnjem, no s vremenom je kljun očito zauzeo i stražnji dio.
Članak i fotografija preuzeti su s portala Znanost.
1778. - rođen Joseph Louis Gay-Lussac, francuski fizičar i kemičar. Proslavio se već u 24. godini radom "O širenju plinova i para". Godine 1804. dizao se balonom do 7000 metara, proučavajući sastav zraka i promjene zemaljskog magnetizma. Gay-Lussac je nastavljao istraživanja Jacquesa Charlesa te je fasciniran balonima na vrući zrak otkrio vrlo važan zakon o plinovima proučavajući njihova svojstva na različitim temperaturama. Da bi mogao proučavati i potvrditi svoja mjerenja 1804. godine se zajedno sa svojim prijateljem vinuo visoko u nebo na 7600 metara sa balonom punjenim vodikom, postavivši tako visinski rekord koji je bio aktualan cijelih narednih 50 godina. Promatrajući plinove u staklenim tikvicama, pri raznim temperaturama, budući da se staklo vrlo malo toplinski rasteže, Lussac je došao do zaključka da između temperature i tlaka plina postoji direktna ovisnost. Mnogi znanstvenici prije njega su to također uočili no nisu mogli kvantitativno i jedinstveno ovu pojavu opisati, jer prva temperaturna ljestvica još nije bila jedinstveno definirana ni općeprihvaćena. Gay-Lussac je S J.L. Thenerdom 1808. godine također proizveo natrij i kalij i upotrijebio ih za redukciju borne kiseline u bor (element), a istraživao je i fermentaciju i jod te otkrio dicijan i cijanovodičnu kiselinu.
