Iako još uvijek zvuči vrlo egzotično, avokado je već neko vrijeme na listi namirnica u hrvatskim kuhinjama. Zbog svojeg nutritivnog sastava, smatra se jednom od najhranjivijih namirnica na svijetu. Avokado je tropsko voće koje raste u Srednjoj Americi i Meksiku. Određeni tragovi upućuju da se uzgaja još od 8000. g. pr. Kr. Od 16. stoljeća prisutan je i u Europi. Može uspijevati i u mediteranskoj klimi, za sve koji su zainteresirani da ga sami uzgoje.
Najčešći problem s kojim se susreću kupci avokada njegova je cijena. Osoba koja se odluči za kupovinu, mora znati izabrati dobar plod. Avokado je najbolji za jelo samo kratko vrijeme, između nezrelog i gotovo trulog stadija. Potrebno je prepoznati dobar avokado u trgovini, a najjednostavniji je način ako se isproba koliko je tvrd i u kakvom je stanju ostatak peteljke ploda. Ako je avokado pretvrd, još nije dobar za konzumaciju. Najbolji je kada pod pritiskom prsta ima konzistenciju poput plastelina. Kada se provjerava ostatak peteljke, ako je ona suha i jednostavno se uklanja, a ispod je nje vidljivo meso avokada, tada je avokado spreman za jelo.
Avokado se smatra jednom od najhranjivijih namirnica na svijetu zbog svog iznimnog nutritivnog sastava. Fantastičan je izvor mononezasićenih masnih kiselina koje se nalaze i u maslinovom ulju i orašastim plodovima i koje su odlične za zdravlje srca te pogoduju održanju optimalne tjelesne težine. Bogat je izvor karotenoida luteina koji pomaže zdravlju očiju i smanjuje mogućnost pojave katarakte. Iako je banana sinonim za bogat izvor kalija, avokado sadrži 35 % više kalija u odnosu na bananu. Svaki avokado sadrži i preko 20 vrsta različitih vitamina (pogotovo su značajni vitamini skupine B i vitamin E) i minerala koji omogućuju obranu od leukemije, srčanih bolesti i znakova preranog starenja. Antioksidansi iz avokada pomažu neutralizirati slobodne radikale koji su važni za poboljšanje vida i sprečavanje očnih problema kao što su astigmatizam, mrene i glaukom.
Vijest i fotografija preneseni su s mrežnih stranica Biologija.com.hr.
1778. - rođen Joseph Louis Gay-Lussac, francuski fizičar i kemičar. Proslavio se već u 24. godini radom "O širenju plinova i para". Godine 1804. dizao se balonom do 7000 metara, proučavajući sastav zraka i promjene zemaljskog magnetizma. Gay-Lussac je nastavljao istraživanja Jacquesa Charlesa te je fasciniran balonima na vrući zrak otkrio vrlo važan zakon o plinovima proučavajući njihova svojstva na različitim temperaturama. Da bi mogao proučavati i potvrditi svoja mjerenja 1804. godine se zajedno sa svojim prijateljem vinuo visoko u nebo na 7600 metara sa balonom punjenim vodikom, postavivši tako visinski rekord koji je bio aktualan cijelih narednih 50 godina. Promatrajući plinove u staklenim tikvicama, pri raznim temperaturama, budući da se staklo vrlo malo toplinski rasteže, Lussac je došao do zaključka da između temperature i tlaka plina postoji direktna ovisnost. Mnogi znanstvenici prije njega su to također uočili no nisu mogli kvantitativno i jedinstveno ovu pojavu opisati, jer prva temperaturna ljestvica još nije bila jedinstveno definirana ni općeprihvaćena. Gay-Lussac je S J.L. Thenerdom 1808. godine također proizveo natrij i kalij i upotrijebio ih za redukciju borne kiseline u bor (element), a istraživao je i fermentaciju i jod te otkrio dicijan i cijanovodičnu kiselinu.