Može li glazba biti korisna za zdravlje srca?
Glazba poboljšava raspoloženje mijenjanjem kemije mozga, a te promjene onda mogu biti korisne i za srce.
Glazba nema samo dobrobit aktiviranja slušnog sustava, nego i pokreće mnogobrojne regije u mozgu, pogotovo one za kretanje, pozornost, jezik, pamćenje i emocije.
“Ne postoji stimulans koji istovremeno utječe na tako široka područja mozga, kao što to čini glazba”, tvrdi Brian Harris, inače glazbeni terapeut s Harvarda. “Ova se globalna aktivacija događa dok slušamo glazbu, sviramo neki instrument ili pjevamo. Posve neformalno pod tušem ili pak u automobilu.”
Studije sugeriraju da ljudi ako slušaju glazbu, mogu dulje vježbati, poboljšavaju im se funkcije krvnih žila relaksiranjem arterija, a otkucaji srca i tlak se vraćaju u normalu puno brže poslije opterećenja. Također, smanjuje se anksioznost kod onih koji su preživjeli infarkt srca i isto tako pomaže pacijentima u oporavku od operacije srca pa manje osjećaju tjeskobu i bol.
Poput drugih ugodnih senzacija, slušanje ili stvaranje glazbe pomaže lučenju dopamina, neurotransmitera u mozgu koji daje motivaciju. Naime, procesuiranje zvuka počinje u moždanim stanicama, koje također kontroliraju otkucaje srca i disanje. Ta veza objašnjava zašto relaksirajuća glazba usporava otkucaje srca, disanje te tlak, a čini i da se lakše podnese bol, stres i tjeskoba.
Znanstvenici smatraju da glazba koju biraju pacijenti sami za sebe ima povoljniji učinak od one koju za njih izabere netko drugi. American Music Therapy Association tvrdi da glazba izaziva reakciju zahvaljujući poznavanju melodije, predvidivosti i osjećaju sigurnosti.
U studiji provedenoj za opuštanje arterija testirala se klasična i rock glazba, a poboljšanja su bila bolja kad su ljubitelji klasične glazbe slušali klasičnu glazbu, nego kad su slušali rock i obrnuto. Ljubitelji opere pronalaze veliko smirenje pri slušanju opera, ali kod onih koji to ne preferiraju, takva glazba može imati suprotan učinak.
Nema nedostataka kod slušanja glazbe u opuštanju ili u poboljšavanju vježbanja, dok god se decibeli drže pod kontrolom, piše Health Blog Harvard Medical School.
Vijest je prenesena s mrežnih stranica https://geek.hr/znanost/.
1778. - rođen Joseph Louis Gay-Lussac, francuski fizičar i kemičar. Proslavio se već u 24. godini radom "O širenju plinova i para". Godine 1804. dizao se balonom do 7000 metara, proučavajući sastav zraka i promjene zemaljskog magnetizma. Gay-Lussac je nastavljao istraživanja Jacquesa Charlesa te je fasciniran balonima na vrući zrak otkrio vrlo važan zakon o plinovima proučavajući njihova svojstva na različitim temperaturama. Da bi mogao proučavati i potvrditi svoja mjerenja 1804. godine se zajedno sa svojim prijateljem vinuo visoko u nebo na 7600 metara sa balonom punjenim vodikom, postavivši tako visinski rekord koji je bio aktualan cijelih narednih 50 godina. Promatrajući plinove u staklenim tikvicama, pri raznim temperaturama, budući da se staklo vrlo malo toplinski rasteže, Lussac je došao do zaključka da između temperature i tlaka plina postoji direktna ovisnost. Mnogi znanstvenici prije njega su to također uočili no nisu mogli kvantitativno i jedinstveno ovu pojavu opisati, jer prva temperaturna ljestvica još nije bila jedinstveno definirana ni općeprihvaćena. Gay-Lussac je S J.L. Thenerdom 1808. godine također proizveo natrij i kalij i upotrijebio ih za redukciju borne kiseline u bor (element), a istraživao je i fermentaciju i jod te otkrio dicijan i cijanovodičnu kiselinu.
