Što je Hipokratova zakletva?
Najpoznatiji grčki liječnik Hipokrat (oko 460. - 377. pr.n.e.) začetnik je ideje da liječnici prije stupanja u službu trebaju položiti zakletvu koja je nazvana po njemu - Hipokratova zakletva. Hipokrat je od ostalih liječnika zahtijevao da prije bilo kakvog postupka steknu uvid u zdravstveno stanje pacijenta. Smatrao je da uvijek treba potaknuti organizam da se sam liječi, a tek nakon toga liječiti bolesti lijekovima.
Svaki novi liječnik je prije stupanja u službu morao položiti Hipokratovu zakletvu. Hipokratu su mladi liječnici između ostalog morali prisegnuti da će sve medicinske odluke donositi za dobrobit bolesnika, da se nipošto neće upuštati u kirurške zahvate u koje se ne razumiju te da će strogo čuvati profesionalne tajne.
Hipokratova zakletva se polaže i u današnje vrijeme ali se tijekom povijesti zakletva često mijenjala. No, na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. godine ustanovljena je konačna zakleta koja se danas koristi - Ženevska zakletva a glasi ovako:
"U trenutku kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."
Korištena literatura:
Zimmermann, M. (Ur). (2008). Sveznadar: Što svatko mora znati (prijevod Janković, M. i Šešok, M.). Mozaik knjiga.
Izvor:
37. - rođen Neron, rimski car kojeg je godine 50. usvojio car Klaudije oženivši se njegovom majkom Agripinom. Kad je 54. godine naslijedio cara Klaudija, kojeg je Agripina otrovala, Neron je isprva vladao pravedno i mudro, vođen savjetima majke i svoga učitelja, slavnog rimskog filozofa i pisca Seneke, no ubrzo je odbacio njihovo tutorstvo i počeo živjeti raskošno i vladati okrutno. Dao je otrovati mlađeg polubrata Britanika, a 59. godine dao je ubiti i svoju majku - Agripinu. Kad je smaknuo još nekoliko rođaka, došao je red i na njegovu ženu Oktaviju, koju je ubio kako bi se mogao ponovno oženiti. Neron je umislio da je odličan pjevač i glumac te je nastupao na pjevačkim natjecanjima i glumačkim priredbama u Italiji i Grčkoj. Volio je helensku kulturu i govorio dobro grčki; dao je i autonomiju Grčkoj koja je tada bila pod rimskom vlašću. Godine 58., kad su se protiv njega pobunile rimske legije u Španjolskoj i Galiji, današnjoj Francuskoj, Neron je počinio samoubojstvo.
