Kako se razvija fotografija?
Ljudsko oko zapravo radi kao fotografski aparat. Kada čovjek promatra oko sebe, njegovo oko "fotografira" slike što ih vidi. Leća u oku djeluje baš kao i leća u fotografskom aparatu. Mrežnica oka se ponaša kao i film u fotografskom aparatu. Svjetlost oka djeluje na osjetljivu površinu mrežnice. U fotografskom aparatu svjetlost djeluje na posebno pripremljenu osjetljivu površinu filma. Kad svjetlost ne bi imala takvo djelovanje na određene kemijski pripremljene tvari, fotografija ne bi bila moguća.
Kakvo je to djelovanje?
Jednostavno, pod utjecajem svjetlosti nitrat srebra pocrni. Većina postupaka u fotografiji ovisi o tom djelovanju, a u nastavku se može saznati kako.
Prvi problem je usredotočiti svjetlost na osjetljivi materijal filma. To se postiže pomoću leće fotografskog aparata, koja skuplja i prelama svjetlost kako bi se stvorila slika. Leća je zapravo "svjetlosni lijevak", kroz koji se svjetlost usmjerava na film.
Prilikom brzog otvaranja i zatvaranja otvora na fotografskom aparatu, svjetlost prođe i padne na film. Kad se to dogodi, na filmu nastaje kemijska reakcija. Naime, određena fina zrnca bromida srebra se mijenjaju. Kad se takav film izvadi iz fotografskog aparata i izloži različitim tekućinama, spomenuta zrnca, na koja je djelovala svjetlost, postaju tamna mjesta na filmu.
Što je svjetlost bila jača, na filmu će se pojaviti tamnije mrlje. Taj se film naziva "negativ" jer na suprotan način odražava sliku. Tamni dijelovi fotografirane scene izgledaju svijetli, a svijetli dijelovi izgledaju tamni, odnosno crni.
Kada je negativ gotov, potrebno je izraditi "pozitivni" otisak. Drugim riječima, negativ se stavi nasuprot specijalnog papira za kopiranje, na koji također djeluje svjetlost. Takav papir se izlaže jakoj svjetlosti kroz negativ. Pri tomu tamna mjesta na negativu propuštaju manje svjetlosti kroz papir za kopiranje, pa tako ti dijelovi izgledaju svijetli. Na taj način ponovno dolazimo do pravog izgleda predmeta što smo ga fotografirali.
Fotografija što se pojavljuje papiru za kopiranje, prema tomu, prošla je najprije kroz negativnu, a potom i kroz pozitivnu fazu. Na taj način, kao rezultat, dobije se točno ono što je fotografirano.
1778. - rođen Joseph Louis Gay-Lussac, francuski fizičar i kemičar. Proslavio se već u 24. godini radom "O širenju plinova i para". Godine 1804. dizao se balonom do 7000 metara, proučavajući sastav zraka i promjene zemaljskog magnetizma. Gay-Lussac je nastavljao istraživanja Jacquesa Charlesa te je fasciniran balonima na vrući zrak otkrio vrlo važan zakon o plinovima proučavajući njihova svojstva na različitim temperaturama. Da bi mogao proučavati i potvrditi svoja mjerenja 1804. godine se zajedno sa svojim prijateljem vinuo visoko u nebo na 7600 metara sa balonom punjenim vodikom, postavivši tako visinski rekord koji je bio aktualan cijelih narednih 50 godina. Promatrajući plinove u staklenim tikvicama, pri raznim temperaturama, budući da se staklo vrlo malo toplinski rasteže, Lussac je došao do zaključka da između temperature i tlaka plina postoji direktna ovisnost. Mnogi znanstvenici prije njega su to također uočili no nisu mogli kvantitativno i jedinstveno ovu pojavu opisati, jer prva temperaturna ljestvica još nije bila jedinstveno definirana ni općeprihvaćena. Gay-Lussac je S J.L. Thenerdom 1808. godine također proizveo natrij i kalij i upotrijebio ih za redukciju borne kiseline u bor (element), a istraživao je i fermentaciju i jod te otkrio dicijan i cijanovodičnu kiselinu.
