Proslava Nove godine
Proslava Nove godine tradicija je koja potječe iz drevnog Babilona. Babilonci su slavili ulazak u Novu godinu još prije 4000 godina, ali ne zimi, već u proljeće tijekom razdoblja mladog mjeseca. Babiloncima je novogodišnje slavlje bilo od velike važnosti, naime slavlje je trajalo čak jedanaest dana. Zanimljivo je da su već Babilonci uveli tradiciju donošenja novogodišnjih odluka.
Od 153. godine prije Krista Nova godina se slavi prvog siječnja, a latinski naziv prvog mjeseca Januarius ime je dobio po Janusu, koji je bio bog svih početaka. Međutim, Pravoslavna crkva još uvijek primjenjuje julijanski kalendar, pa tako pravoslavci Novu godinu slave s 13. na 14. siječnja.
U Iranu su u upotrebi čak tri kalendara: zapadni za svakodnevnu uporabu, islamski za vjerske blagdane i perzijski prema kojem slave Novu godinu. Muslimani obilježavaju Novu godinu kao simbol Muhamedovog prelaska iz Meke u Medinu. Prema islamskom ili lunarnom kalendaru trenutno je 1434. godina.
Židovi Novu godinu slave prvog dana mjeseca Tišri. Prema židovskom kalendaru, 18. rujna smo ušli u 5773. godinu od postanka svijeta.
Kinezi slave Novu godinu petnaestak dana. Budući da se ona izračunava kombinacijom sunčeva i mjesečeva kalendara ona ne pada svake godine na isti dan. Najranije počinje krajem siječnja, a najkasnije u drugoj polovici veljače.
1573. - pod vodstvom Matije Gupca izbila je seljačka buna. Nakon izbijanja bune seljaci su izabrali Gubeca za vođu, a on se u kratkom vremenu pokazao kao sposoban organizator i nadahnjujući vođa, pa je odmah nakon smrti ušao u legendu. Vodio je seljačku vojsku u presudnoj bitki protiv plemića kod Stubičkih Toplica na današnji dan 1573. godine. Nakon što su seljaci poraženi, Gubec je uhvaćen i odveden u Zagreb. Smaknut je 15. veljače, a prema legendi je javno mučen na Markovu trgu tako što je prisiljen da nosi krunu od usijanog željeza (kao "seljački kralj"), a zatim je raščetvoren.
