Proslava Nove godine
Proslava Nove godine tradicija je koja potječe iz drevnog Babilona. Babilonci su slavili ulazak u Novu godinu još prije 4000 godina, ali ne zimi, već u proljeće tijekom razdoblja mladog mjeseca. Babiloncima je novogodišnje slavlje bilo od velike važnosti, naime slavlje je trajalo čak jedanaest dana. Zanimljivo je da su već Babilonci uveli tradiciju donošenja novogodišnjih odluka.
Od 153. godine prije Krista Nova godina se slavi prvog siječnja, a latinski naziv prvog mjeseca Januarius ime je dobio po Janusu, koji je bio bog svih početaka. Međutim, Pravoslavna crkva još uvijek primjenjuje julijanski kalendar, pa tako pravoslavci Novu godinu slave s 13. na 14. siječnja.
U Iranu su u upotrebi čak tri kalendara: zapadni za svakodnevnu uporabu, islamski za vjerske blagdane i perzijski prema kojem slave Novu godinu. Muslimani obilježavaju Novu godinu kao simbol Muhamedovog prelaska iz Meke u Medinu. Prema islamskom ili lunarnom kalendaru trenutno je 1434. godina.
Židovi Novu godinu slave prvog dana mjeseca Tišri. Prema židovskom kalendaru, 18. rujna smo ušli u 5773. godinu od postanka svijeta.
Kinezi slave Novu godinu petnaestak dana. Budući da se ona izračunava kombinacijom sunčeva i mjesečeva kalendara ona ne pada svake godine na isti dan. Najranije počinje krajem siječnja, a najkasnije u drugoj polovici veljače.
589. pr. Kr. - Babilon osvaja Kir Veliki, kralj Perzijskog carstva, pod čijom vladavinom, a kasnije i slavnog Darija Velikog, Babilon postaje centar znanja i znanstvenog napretka.
Babilon je bio antički grad na rijeci Eufrat u Mezopotamiji, današnjem Iraku. Grad se prvi put spominje još u 24. stoljeću prije Krista, a bio je prilično nevažan sve dok nije postao glavni grad Hamurabijeva carstva u 18. stoljeću pr. Kr. kada postaje glavnim gradom Babilonije. U narednim godinama rastao je u veličini i raskoši, ali je postao podložan Asiriji. Tek kad je 612. pr. Kr. pala Niniva, Babilon se oslobodio asirske vlasti i postao glavni grad novog Babilonskog Carstva.
