Iako zvuči pomalo nevjerojatno, nepobitna je činjenica kako se današnja djeca od najranijeg djetinjstva nalaze pod određenim količinama stresa. Kako to obično biva, nisu niti svjesni kako je stanje u kojem se nalaze zapravo stres i svatko od njih reagira na njega na svoj individualan način.
Posljednjih se godina sve više govori o stresu kojemu su učenici izloženi – od testiranja (koje se ponekad provodi više puta u istom danu), opširnog gradiva koje je potrebno savladati, postizanja što boljeg uspjeha zbog upisa u srednju školu ili na fakultet, prevelikih očekivanja roditelja ili prevelikih vlastitih očekivanja i slično. Tako se odnedavna u Hrvatskoj ukinulo zaključivanje ocjena na polugodištu jer je, između ostalog, ono uzrokovalo veliki stres i nervozu učenicima. No, što je sa stresom kojemu su učitelji izloženi?
Kraj školske godine donosi glavobolje djeci i roditeljima. Roditelji inzistiraju na pojačanom učenju, a djeca osjećaju pritisak zbog učestalih ispitivanja i pisanja testova u školi i očekivanja roditelja vezana uz školski uspjeh.
Prvi dan škole je vjerojatno jedan od najstresnijih dana u životu jednog školarca, ali i njegovih roditelja. Neki kreću u prvi razred osnovne škole po prvi puta u životu, susreću se s novim prijateljima, učiteljicama i učiteljima, novim iskustvima i obavezama, ali i novim načinom procjenjivanja njihovog znanja i zalaganja.
Prema stručnoj definiciji, tikovi su nenadani, ponavljajući, brzi, nekontrolirani pokreti i zvukovi koji se mogu opisati kao prenaglašene „karikature“ nekih uobičajenih fizičkih pokreta/zvukova, a pojavljuju se izvan nekog svog uobičajenog konteksta. Prilično su česti tijekom odrasle dobi, ali je njihova pojava naglašenija tijekom djetinjstva; prema nekim istraživanjima, čak 5-20% od sve djece školske dobi razvit će tijekom svog djetinjstva neki tik prolaznog karaktera. U velikoj većini slučajeva, tik je privremeno stanje koje će se riješiti „samo od sebe“. Ipak, kod neke djece tikovi tijekom vremena postaju sve tvrdokorniji i kompleksniji.
Svaka promjena školske sredine je stresna i pomalo uznemirujuća. Ipak, svakodnevno iskustvo (ali i stručna literatura) pokazuju da učenici najstresnijim i za njih osobno najtjeskobnijim smatraju prelazak iz osnovne u srednju školu.
Osim članova obitelji, vrlo važnu ulogu u životu svake mlade osobe imaju upravo njihovi vršnjaci. Različite teorije i opsežna istraživanja na području psihologije djetinjstva i mladenaštva potvrdila su da komunikacija i socijalni odnosi s vršnjacima značajno pridonose razvoju moralnog rasuđivanja i tzv. „socijalne inteligencije“.
O školskom nasilništvu govorimo u situacijama kad jedan ili više učenika uzastopno ili namjerno uznemiruje, napada ili povrjeđuje drugog učenika koji se od toga pritom ne može obraniti. To nasilništvo može biti izravno ili neizravno.
Bez obzira na starost svojeg djeteta, roditelji su svakodnevno sa svih strana obasipani informacijama o različitim slobodnim aktivnostima kojima se dijete može baviti. U svojoj želji da svom djetetu pruže svaku mogućnost za uspjehom i razvijanjem talenata, te informacije roditeljima svakako zvuče privlačno.
“Mama, tata, dobio sam jedan…“ Ovo je vjerojatno rečenica koje se užasava i pribojava svaki roditelj od prvog trenutka kad njegovo dijete krene u školu. Što učiniti kada dijete dobije lošu ocjenu u školi? Neki roditelji u takvim trenucima pribjegavaju kazni, drugi ohrabruju dijete i podržavaju ga u ispravljanju loše ocjene, a neki pak prekidaju svaku komunikaciju s djetetom dok ne ispravi ocjenu.