13.12.2025.
1944. – umro Vasilij Kandinski, slikar i teoretičar ruskog porijekla. Zajedno sa slikarom Franzom Marcom osnovao je grupu Der blaue Reiter (Plavi jahač) koja je dobila ime zbog Kandinskijeve ljubavi prema plavoj boji i Marcove ljubavi prema konjima. Ta grupa predstavlja prekretnicu u njemačkom slikarstvu i početak apstraktne umjetnosti. Likovne forme Vasilija Kandinskog kreću se od organskih do geometrijskih piktografskih oblika. Godine 1910. Kandinski je vodenim bojama naslikao svoju prvu apstraktnu sliku te je počeo formurilati svoje važno teoretsko djelo, O spiritualnom u umjetnosti, koje je prvi put izdano na njemačkom 1912. U tom djelu, istraživao je fiziološke učinke boje i napravio je usporedbe između slikarstva i glazbe. Kandinskijev utjecaj na umjetnost 20. stoljeća pojačan je njegovim djelovanjem kao teoretičar i kao predavač. Nakon Prvog svjetskog rata, Kandinskijeva apstrakcija postajala je sve geometričnija u formi, sve više zapostavljajući vodenast i nejasan oblik. U kasnijim djelima, prešao je na elegantniji, kompleksniji stil, koji je rezultirao kristalno-čistim slikama.
1881. – umro August Šenoa, hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist. Šenoa je najsvestraniji i najplodniji hrvatski književnik 19. stoljeća. Rođen je u Zagrebu, u malograđanskoj obitelji mađarskog, njemačkog i češkog podrijetla. Uz književni rad, Šenoa je i medu najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni djelatnik, dramaturg i umjetnički direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih časopisa, i od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Vrhunac Šenoina stvaralaštva u je pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem ulazi u seoski, malograđanski i gradski život promatrajući sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajući svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.
1797. – rođen Heinrich Heine, najveći liričar njemačkog romantizma. Književni povjesničari i teoretičari slažu se da umjetnički i idejni izraz Heinricha Heinea pripada među najbolje stranice njemačke književnosti, od 20-ih do 50-ih godina 19. stoljeća. Heine je bio pjesnik široke popularnosti s mnoštvom učenika i imitatora posvuda u Europi. Njegova najpoznatija ostvarenja su: poetska zbirka “Knjiga pjesama”, “Florentinske noći”, “Njemačka – jedna zimska priča”. Umro je 17. veljače 1856. te pokopan na Montmartreu u Parizu.
