Najčešće brige roditelja kada je riječ o medijima i zašto zabrane nisu rješenje

Prema istraživanju o medijskoj pismenosti koje su 2018. godine proveli UNICEF i Agencija za elektroničke medije roditelje najviše brinu nasilje u medijima, sigurnost na internetu i količina vremena koje djeca provode uz različite medije.

Prekomjerno provođenje vremena pred ekranima jedna je od najčešćih roditeljskih briga, no danas se veći naglasak stavlja na ono što djeca rade na internetu. Prihvatljivo vrijeme koje dijete provodi pred ekranima ne mora biti isto za svako dijete i obitelj.

Zadaća je roditelja:

• razgovarati s djecom o prednostima i manama korištenja medija
• u razgovoru s djecom dogovoriti pravila korištenja medija
• dogovoriti pravila ponašanja u medijskom prostoru (jasno zagovarati pravilo “poštuj sebe i druge”)
• definirati posljedice kršenja pravila.

U donošenje odluka i uspostavljanje dogovora potrebno je uključiti obiteljske navike o korištenju medija, obiteljski sustav vrijednosti, osobitosti djeteta, njegove interese i preferencije, posebne potrebe djeteta, druge aktivnosti u koje je dijete uključeno, ali i kontekst i specifičnosti obiteljskog okruženja. Pretjerana zabrinutost roditelja može otežati uspostavu dogovora oko obiteljskih pravila i pojačati djetetov osjećaj da ga roditelj ne razumije.

Pitanja koja mogu pomoći kako razlikovati “normalnu” i problematičnu uporabu digitalnih medija:

1. Jedu li djeca i spavaju li dovoljno?
2. Jesu li fizički zdrava?
3. Jesu li povezana s prijateljima i obitelji – uz pomoć tehnologije i na druge načine?
4. Jesu li angažirana u školi?
5. Uživaju li u svojim hobijima i interesima pomoću tehnologije i bez nje?

Ako je većina odgovora pozitivna, problem vremena provedenog pred ekranima vjerojatno je manje dramatičan nego što roditelji vjeruju.

Zašto zabrana nije poželjna?

Zabrana može djeci samo povećati interes i učiniti internet i medije privlačnijima, a djecu čini sigurnima samo dok su u našoj blizini ili su sigurna zbog toga što nisu na internetu. Ako ih kontroliramo i zabranjujemo, umjesto da ih poučavamo kako sigurno koristiti medije i kako prepoznati opasnosti, nismo ih sačuvali od svih onih situacija kojima će ipak biti izloženi kada budu u interakciji s medijima bez naše kontrole (u školi, dok su sami kod kuće, kod prijatelja, u knjižnici). Odabirući zabrane, šaljemo također poruku da je svijet interneta opasno mjesto i da se djeca ne mogu nositi s njime bez nas odraslih, čime umanjujemo djetetovo samopouzdanje i potičemo mu sumnju u vlastite sposobnosti i snage.

Roditelji često, prvenstveno iz osjećaja nemoći, pribjegavaju oduzimanju ili ograničavanju mogućnosti korištenja medija kao načinu rješavanja obiteljskih sukoba, posebice onih oko izvršavanja školskih i drugih obveza. To postaje jedina kazna koje se djeca boje i sredstvo ucjene koje postiže uspjeh. Međutim, iako možda kratkoročno postignemo željeni cilj, takav pristup nije dobar način poučavanja kako koristiti medije.

Izvor: Kako roditelji mogu podržati djecu u svijetu medija – Priprema za roditeljske sastanke od 5. do 8. razreda osnovne škole

Vijest je prenesena s mrežnih stranica Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće.