Stari Egipćani su prvi utvrdili da je godina razdoblje između dva pojavljivanja Siriusa – najsjajnije zvijezde na našem noćnom nebu. Oni su motrili Sirius rano ujutro, neposredno pred izlazak Sunca i na temelju tih mjerenja utvrdili da godina traje 365 dana.
Smjer u kojem su promatrali pojavljivanje određenih zvijezda ljudima je pomogao i kod mjerenja vremena. Uz pomoć sjene uspravnog štapa određivali su položaj sjever-jug, a kada bi raspolovili taj kut dobili bi smjer istok-zapad i pravi kut. To ih je navelo na mjerenje kutova, pa su tako naši preci najprije mjerili kutove a tek kasnije dužine.
Za mjerenje dužina isprva su se upotrebljavale veličine koje nisu bile točno određene a koje su ljudi nalazili na svom tijelu ili u svojoj okolini. Za veličine se uzimao lakat, stopa, palac, vjedro, hvat ili tovar. Zbog takvog mjerenja u kojima se koristilo ljudsko tijelo često je dolazilo do nesporazuma. Naime ljudi su po mjerama prilično različiti pa je u trgovanju često dolazilo do nesuglasica oko toga tko je prevaren. Zanimljivo je što se ovakve mjere još i danas koriste u SAD-u, a donedavno i u Engleskoj.
Kod mjerenja površine zanimljivo je spomenuti da je ono također bilo poznato već starim Egipćanima. To je mjerenje bilo povezano redovitim poplavama rijeke Nil. Naime, ta je rijeka tisućljećima natapala zemlju i omogućila razvoj bogate egipatske civilizacije no ujedno je nakon redovitih velikih poplava brisala granice zemljišnih posjeda pa je svake godine granice trebalo ponovno određivati.
Danas u svijetu postoje razni sistemi mjera. U mnogim je zemljama prihvaćen metarski sustav mjera u kojem se metar je četrdeset milijunti dio Zemljinog meridijana. Mjerne jedinice definiraju se u Međunarodnom uredu za mjere i utege sa sjedištem u Sévresu kraj Pariza. Taj je ured osnovan daleke 1875. godine kada je prvih 17 država potpisalo Dogovor o metru. U Hrvatskoj je Međunarodni sustav uveden u uporabu 1. siječnja 1981., čime su neke do tada korištene jedinice (npr. konjska snaga, mikron i kiri postale nezakonite.
