Najpopularnije pasmine pasa (drugi dio)

Sve današnje pasmine pasa potječu od zajedničkog pretka, europskog sivog vuka (Canis lupus). Procesom domestikacije i križanjem, čovjek je stvorio mnogobrojne pasmine pasa različitih svrha.

U početku su psi pomagali ljudima u lovu na divljač i čuvanju stoke, služili su za vuču kola i tereta te čuvanje posjeda i domova. Danas se psi aktivno koriste u policijske i vojne svrhe, kao vodiči slijepih i slabovidnih osoba, za pomoć osobama s tjelesnim i intelektualnim oštećenjima. No, već dugi niz godina ljudi pse udomljuju i kupuju jer žele kućnog ljubimca. Svima nam je poznata izreka da je pas čovjekov najbolji prijatelj i ravnopravni član obitelji.

Nastanak mnogobrojnih pasmina pasa povezuje se s nastankom i razvojem kinologije (znanosti o psima i njihovim pasminskim svojstvima). Kinologija se bavi uzgojem, ponašanjem, treniranjem, njegom, bolestima te poviješću pasa. Danas postoji preko tristo pedeset priznatih pasmina pasa. Za svaku pasminu postoji standard u kojemu se nalazi detaljan opis psa do najsitnijih detalja (njegov vanjski izgled, karakter, narav i uporabne vrijednosti).

Međunarodni kinološki savez napravio je klasifikaciju koja dijeli sve priznate pasmine u deset skupina podijeljenih na sekcije i tipove.

Deset skupina pasa:

  • pastirski i ovčarski psi,
  • pinčevi i šnauceri,
  • molosi i švicarski pastirski psi,
  • terijeri, jazavčari,
  • špicevi i primitivni tipovi pasa,
  • psi tragači i goniči,
  • ptičari,
  • retriveri, šunjkavci i psi za vodu,
  • psi za pratnju i igru,
  • hrtovi.

U ovom tekstu pobliže ću opisati tri pasmine pasa a to su bigl, rotvajler i bostonski terijer.

BIGL

Ime bigl prvi se puta spominje davne 1515. godine u knjigama kralja Henrika VIII. Nastao je od Hubertovog psa kojeg su Normani doveli u Englesku u jednom od svojim osvajačkih pohoda na britanski otok. Englezi su htjeli stvoriti malenog lovačkog psa koji bi im služio u lovu na sitnu divljač. Dovoljno malenu, lovci su novonastalu pasminu mogli smjestiti u torbu na konjskom sedlu. Danas se rijetko koristi u lovu i puno je popularniji kao kućni ljubimac.bigl

Bigl je pas srednje veličine i kompaktne građe. Može narasti do 40 cm visine i pri tome težiti do 18 kilograma. Ima kratke izuzetno snažne noge koje mu osiguravaju brzinu i izdržljivost. Glava mu je izdužena a na njoj se prvo primijete izrazito simpatične i upečatljive duge klempave uši. Bigl je najčešće dvobojne ili trobojne boje u kombinacijama bijele crne smeđe, crvene i žute obojanosti dlake. Prema standardu Međunarodnog kinološkog saveza bigl uvijek mora imati bijeli vrh repa.

Iako izgleda izrazito nježno poput plišane igračke, bigl je izrazito inteligentan umiljat i tvrdoglav lovački pas. Ima jako izražen nagon za lov i u šetnji ga uvijek treba držati na oku kako ne bi otišao predaleko od vlasnika u potrazi za nečim njemu zanimljivim. Za odgoj bigla potrebno je biti strpljiv i imati čvrstu ruku. Od malih nogu treba ga naučiti tko je gazda i „vođa čopora“. Bigl nikako ne voli monotoniju i zapostavljenost. Obožava duge šetnje, dom pun ljudi i igračaka. Obožava djecu. Voli da se stalno nešto događa. Uz pravilnu prehranu i puno fizičke aktivnosti, bigl može živjeti i do petnaestak godina.

ROTVAJLER

Ova se popularna pasmina smatra jednom od najstarijih na svijetu. Još su stari rimski stočari uzgajali pretke rotvajlera kao psa za čuvanje stoke.  Predak rotvajlera uzgajan je dugi niz stoljeća radi svoje snage i izdržljivosti, velike inteligencije i sposobnosti gonjenja stoke. Zahvaljujući svojoj budnosti i spremnosti da u svakom trenutku reagira, velikoj privrženosti čovjeku i zaštitničkom instinktu ovaj je pas postao nezamjenjivi pomagač lokalnim mesarima. Na srednjovjekovnim tržnicama, gdje su tadašnji stočari i mesari prodavali svoju robu, ovim su se psima oko vrata vezale ogrlice s kožnim torbicama u kojima je bio zarađeni novac. Ni najhrabrijim i najiskusnijim lopovima nije padalo na pamet da priđu psu i pokušaju ukrasti dnevnu zaradu.

rotvajler

U kasnom srednjem vijeku ova popularna pasmina se počela uzgajati u njemačkom gradu Rottweilu po kojem je dobila i ime. Međutim, pojavom željeznice i drugih prijevoznih sredstava pasmina je izgubila svoju izvornu namjenu čuvanja i gonjenja stoke. Kada je policija početkom prošlog stoljeća počela testirati i obučavati razne pasmine pasa za pomoć u pronalaženju nestalih osoba i droge, rotvajler je pokazao odlične rezultate. Prije više od sto godina rotvajler je priznat kao službeni policijski pas. Njegova sposobnost rada u posebnim policijskim službama očuvala se do danas.

Odrasli mužjak teži oko pedeset kilograma s visinom hrpta oko šezdeset i pet centimetara. Ženke su nešto lakše i niže. Rotvajler ima gustu i kratku dlaku koja se sastoji od dva sloja. Dlaka je sjajne crne boje sa smeđe crvenkastim dijelovima. Rotvajler ima smeđu obojanost dlake na njušci, obrazima, iznad očiju, donjoj strani vrata, prsima, nogama te ispod korijena repa. Trokutaste uši postavljene su visoko na glavi. Nos je širok a njuh odlično razvijen.

Međunarodni kinološki savez ovu pasminu opisuje kao poslušnu, nježnu i prijateljski raspoloženu. Unatoč smirenom karakteru, rotvajler je u mnogo slučajeva opisivan kao opasan i agresivan pas od kojeg mnogi zaziru. Za to su krivi neodgovorni vlasnici pasi koji su svojim zapostavljanjem, surovim i nepravilnim odgojem doveli do nastanka psihički nestabilne i agresivne jedinke. Zbog svog fizičkog izgleda rotvajler se koristio i u borbama pasa.

Dobro socijaliziran i obrazovan rotvajler prikladan je obiteljski pas, izuzetno odan i pouzdan. Prema djeci je nježan, a ni život s drugim kućnim ljubimcima ne predstavlja mu problem. Svakom novom vlasniku šteneta ove pasmine preporuča se tečaj socijalizacije i osnove obuke ponašanja. Treba mu strog ali nježan vlasnik u kojemu će pas prepoznati svog vođu.

BOSTONSKI TERIJER

Ova popularna malena pasmina nastala je u Americi krajem devetnaestog stoljeća. Za križanje su korištene jedinke buldoga i engleskog bijelog terijera. 1979. godine izabran je za maskotu grada Bostona i države Massachusetts.

Kompaktan je i skladno građen pas. Težina odrasle jedinke iznosi između pet i jedanaest kilograma. U grebenu je visok između 38 i 43 centimetara. Mala je razlika u građi tijela mužjaka i ženki. Ima četvrtasti oblik glave, velike oči i kratku njušku. Uši su male i uspravne. Rep je kratak. Dlaka može biti crna, crna s crvenim odsjajem ili tigrasta. Specifična je bijela obojanost dlake u području njuške, obraza i prsa. Zbog bijelih oznaka pas odaje dojam kao da je obučen u smoking, zbog čega je dobio nadimak „američki džentleman“.

bostonski terijerBostonski terijer je inteligentan, druželjubiv i dobroćudan pas. Svakodnevna fizička aktivnost i šetnje, igranje i druženje s članovima obitelji učinit će ovog psa zadovoljnim i odanim kućnim ljubimcem. Nikako ne voli veći dio dana provoditi sam, biti bez zanimacije ili u društvu nervoznog i grubog vlasnika. U takvim slučajevima dosta su česti problemi u psihičkom ponašanju životinje.

S tečajevima socijalizacije i treniranja trebalo bi započeti dok je bostonski terijer još štenac. Zbog svoje tvrdoglavosti teško ga je naučiti osnovama dresure u starijoj dobi.

Svi budući vlasnici ovog slatkog psića trebali bi biti upoznati s eventualnim zdravstvenim problemima povezani s ovom pasminom. Bostonski terijer ima takav oblik glave koji, u kombinaciji s kratkom njuškom, dovodi do nekih kroničnih problema s disanjem. Također, zbog kratke njuške, bostonski terijer teže diše, hrče, te često šmrče i slini. S obzirom na moguće ozbiljnije respiratorne probleme, preporuča se izbjegavanje korištenja klasičnih ogrlica.

S klasičnim ogrlicama češće dolazi do povlačenja psa za vrat tijekom šetnje što može dovesti do problema s disanjem. Za šetnju bi trebalo koristiti ormu koja se psu stavlja oko prsa i na taj način izbjegava vezanje vrata.

Uz održavanje idealne tjelesne težine, pravilnu prehranu i brigu o zdravlju, ovaj pas može doživjeti starost od deset do 13 godina.

 

Autor teksta:

Marko Tomašek, dr. vet. med.

Izvori: