Osim osiguravališta, alpinistički smjerovi većinom nisu uređeni sa stalno postavljenom opremom, već ih penjači djelomično ili potpuno sami opremaju i raspremaju tijekom uspona. Alpinistički smjerovi razlikuju se po dužini (visini) i ocjeni smjera prema UIAA ljestvici. UIAA (Union Internationale Des Associations D’alpinisme, engl. International Mountaineering and Climbing Federation) je Međunarodni savez planinarskih organizacija osnovan 1928. godine. Njegov član je i Hrvatski planinarski savez (HPS), jedini nacionalni sportski savez planinarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj.
Alpinistička djelatnost jedna je od najtežih i najopasnijih planinarskih disciplina i zbog toga je regulirana prilično strogim pravilima. Naslov „alpinist“ i pravo vođenja pripravnika u teže smjerove stječe se tek nakon pohađanja alpinističke škole, pripravničkog staža i položenog ispita. Alpinisti se školuju pod nadzorom iskusnih penjača, a zatim, ovisno o svom iskustvu, partneru, vremenskim uvjetima i još mnogim čimbenicima biraju stijene u kojima penju te se na taj način stalno dodatno usavršavaju.
Alpinisti su organizirani unutar planinarskih društava u alpinističke odsjeke u jačim planinarskim društvima ili u samostalnim alpinističkim klubovima koji se brinu za nabavku zajedničke penjačke opreme te za školovanje i uvježbavanje novih penjača. Njihov rad koordinira Komisija za alpinizam HPS-a koju čine predstavnici svih alpinističkih odsjeka. Komisija za alpinizam verificira programe i instruktore alpinističkih škola, organizira tečajeve, logore i alpinističke ekspedicije.
Alpinizam je u suštini kolektivna djelatnost, jer se na najviše vrhove penju velike ekspedicije od puno članova, iako sve više ima pojava da se u takve poduhvate upuštaju čak i pojedinci. Alpinizam zahtjeva i dugotrajni trening i izuzetnu fizičku pripremljenost – jer stijenu treba savladati u određenom roku.
Povijest alpinizma
Povijest alpinizma vezuje se uz prvi uspon na Mont Blanc do kojeg se prvi popeo 1786. Michel-Gabriel Paccard, liječnik iz Chamonixa, zajedno sa svojim pratiocem i nosačem Jacquesom Balmatom, inače lokalnim seljakom. Paccardov uspjeh i danas se smatra jednim od najvećih planinarskih pothvata. Već iduće godine na vrh se popeo Horace Benedict de Saussure.
Nakon toga je pokrenut val osvajanja ostalih alpskih vrhunaca, a posljednji neosvojeni vrh Matterhorn pao je 14. srpnja1865. kad se na vrh uspela britanska alpinistička ekspedicija koju je vodio Edward Whymper. Ona je doživjela tragediju, jer su joj pri silasku poginula četiri člana. Tri dana kasnije na vrh se popela i talijanska ekspedicija, na čelu sa Giovannijem Antoniom Carrelom.
Prvi hrvatski alpinist bila je žena, ilirka Dragojla Jarnević, koja se davne 1843. uspela kroz stijenu Okića i podrobno opisala taj uspon u svom Dnevniku. Splitski alpinist Stipe Božić dva puta je nogom stao na najviši vrh svijeta, a uz to je osvojio najviše vrhove svih kontinenata te o tome napisao knjigu »Sedam vrhova« i snimio TV-seriju. Na Antarktici postoji vrh Hrvatska, u Andama Zagrebački smjer u stijeni Huandoya, u norveškim stijenama Velebitfjeld, u afričkoj stijeni Kaga Tong smjer Croatica – tako su ih nazvali hrvatski penjači koji su tamo prvi stali svojom nogom.
Izvori informacija:
Hrvatski planinarski savez
Wikipedia
