U suvremenom odgojno-obrazovnom kontekstu sve se više naglašava da škola ne bi trebala funkcionirati kao izolirani otok. Brojna istraživanja iz područja pedagogije, socijalne psihologije i razvojne znanosti potvrđuju da učenici ostvaruju bolje kognitivne, socijalne i emocionalne ishode kada je škola aktivno povezana sa širom zajednicom i kada je u skladu i suradnji između različitih sustava koje učenike okružuju (obitelj, obrazovne ustanove, socijalne službe, kulturne i zdravstvene institucije te lokalna zajednica). Uključivanje škole u život zajednice postaje ključan čimbenik stvaranja poticajnog okruženja koje djeci nudi autentične, stvarne i društveno relevantne prilike za učenje.