Takav način brojenja prenijeli su i na nazive brojeva pa tako 5 doslovno prevedeno znači “ruka” dok 20 znači “dvije ruke i dvije noge”.
Prebrojavanje počinje od palca desne ruke, a za prebrojavanje od 20 Papuanac će koristiti ruke i noge od još jednog Papuanca. Stare Maye su razvili jedinstveni matematički sustav brojeva prema kojemu se jedinice označavaju točkama, a crte se koriste za pet jedinica. Brojeve su zapisivali vodoravno, ali i okomito. Poznavali su i upotrebljavali nulu, a njihova je pozicijska vrijednost brojeva bila veoma slična dekadskoj.
Brojevni sustav Maya
Kod starih Egipćana stvari stoje donekle drugačije. Oni su vrlo rano imali znakove kojima su obilježavali brojeve, a u tu su svrhu koristili svoje slikovno pismo – hijeroglife. Nije doduše sigurno što su predstavljale pojedine slike kojima su označavali brojeve, ali pretpostavljamo da je slika užeta za mjerenje značila 100, slika lotosova cvijeta 1000, slika savijenog prsta prema gore 10 000, slika krokodila 100 000, slika čovjeka s uzdignutim rukama milijun, a znak za cijeli svemir je označavao 10 milijuna.
Babilonci su poznavali pozicijski sistem pisanja brojeva kakav upotrebljavamo i danas. Razlika je u tome što je naš sistem decimalan, (što znači da je baza tog sistema deset), dok je njihov sistem bio seksadecimalan s bazom šezdeset. Tragove tog sistema možemo pronaći i danas i to u mjerenju vremena (sat ima šezdeset minuta) i kutova (1 kutni stupanj ima 60 minuta). Babilonci su imali samo dva znaka za pisanje brojeva: upravni klin za broj jedan i položeni klin za broj deset, pa su ostale brojeve pisali kombinacijama ovih dvaju znakova.
Daljnja faza u razvoju brojeva je pisanje brojeva s pomoću slova abecede kod starih Grka. Prvih devet brojeva označavali su s prvih devet slova abecede, a nad svakim slovom su pisali crtu. Sljedećih devet slova označavali su 10, 20… 90, a daljnjih devet slova označavali su 100, 200… 900. Poput Grka, i stari Slaveni su označavali brojeve slovima svojih najstarijih pisama.
Grčki brojevni sustav
Rimljani su razvili brojevni sustav koji je imao veliki utjecaj na sve europske i svjetske kulture pa se još i danas koristi u neke svrhe. Taj je sustav vrlo sličan egipatskom brojevnom sustavu jer kod njega također jedan znak predstavlja jednu vrijednost bez obzira gdje se u broju nalazio, ali su pravila za povezivanje tih znamenki u cjelinu mnogo složenija.
Osnovne znamenke u rimskom brojevnom sustavu su I, V, X, L, C, D, M od kojih svaka predstavlja neku vrijednost.
Indijci i Arapi su usavršili označavanje brojeva. Kod Indijaca se prvi put pojavljuje naziv na nulu (bindu – točka).
Od Indijaca su Arapi preuzeli cifre (arapski «al sifra»), usavršili pisanje znamenki od 0 do 9 i predali ih Europljanima («arapski brojevi»), bilježeći 0 posebnim znakom, što je omogućilo da se svaki broj ispiše ciframa, koristeći pozicijski dekadski sistem kojim se služimo.
