Kako su nastale bolnice?

Kroz povijest ljudskog društva javljala se potreba za zbrinjavanjem slabih i bolesnih. Međutim, ljudi su znatno kasnije došli na pomisao i ideju osnutka bolnice. Grci, jedna od naprednijih civilizacija, nisu imali nikakve javne ustanove za zbrinjavanje bolesnih. Neki su nji­hovi liječnici imali dvorane za operacije, u kojima su mogli obavljati svoj posao, ali su one bile toliko malene da su mogle primiti samo jednog pacijenta.

Rimljani su u doba ratova osnivali bolnice u kojima su liječeni ranjenici i bolesni vojnici. Kasnije su već i veći gradovi Rimskog carstva dobili bolnice koje su se uzdr­žavale sredstvima iz narodnih fondova.

S razvojem kršćanstva, crkva je preuzela skrb o bolesnicima,slabima i nemoćnima, a najveći broj bolnica u srednjem vijeku bio je pod okriljem samostana, tako da su se svećenici i časne sestre brinuli o bolesnicima.

Običaj da se ide na hodočašće također je pomogao osnivanju bolnica. Putovanja do mjesta u koja se hodočastilo bila su duga, pa su hodočasnici morali koračati po malim usputnim gostionicama. Te su gostionice bile povezane sa samostanima, pa su preuzele i brigu o iscrplje­nim i bolesnim putnicima.

Budući da životni uvjeti u srednjem vijeku nisu bili naročiti dobri, a ni do higijene se nije mnogo držalo tako su i bolnice tog doba bile prljave i neuredne. Mnoge su bolnice bile prenatrpane, pa se događalo da više bolesnika leži u jed­nom krevetu.

U 17. stoljeću popravili su se opći uvjeti života. Narod je osjećao da je država dužna brinuti se o svojim oboljelim stanovnicima. Ali tek se  u 18. stoljeću počinju otvarati opće državne bolnice po većim europskim gradovima.

Tekst je prenesen s portala e-kako.