Tijekom pet dana boravka sudjelovale su u radionicama, predavnjima i razgledima koje je za njih organizirala škola domaćin Bilim ve Sanat Merkezi. Prvi su dan gledale program posvećen Mustafi Kemalu Ataturku čija se obljetnica smrti obilježavala u Turskoj tih dana, također su sudjelovale i u pripremi izložbe postera koje su škole sudionice donijele sa sobom, a kojima su se predstavljale knjige koje su na neki način povezane s ciljevima i sadržajima projekta. U vinkovačkoj se školi čitala Djevojčica iz Afganistana (autorica Deborah Ellis) te su učenici izradili postere kojima su tu knjigu predstavili svojim vršnjacima iz partnerskih škola. Osim te radionice, ukrašavale su keramičke boce, slikale migracijske priče i izradili sapuni od maslinovog ulja. Domaćini su posljednju radionicu odabrali jer je maslina simbol mira, a toga svijetu i te kako treba kako bi se migracijski procesi sveli na slobodnu volju pojedinca da svoj život gradi negdje izvan domovine.
Tijekom boravka u Turskoj obišle su i neka značajnija mjesta u okolici Cenakkalea i to Troju odakle je, prema legendi, tijekom Trojanskog rata emigrirao Eneja kako bi kasnije izgradio Rim te Assos – mjesto koje se nalazi na samoj morskoj granici s Grčkom te gdje se često odvijaju akcije spašavanja migranata te otok Bozcaadu na kojem se odvila jedna od masovnijih zamjena stanovništva prema dogovoru dvaju vlada kada su turski grci morali napustiti Tursku i otići u Grčku, a grčki Turci su otišli iz svojih domova u Grčkoj kako bi se nastanili u Turskoj. Kako bi se upoznale s turskim obrazovnim sustavom, posjetile su pročelnika za školstvo lokalne uprave, svojim su učenicima poželjele ono što osnovnoškolci u Turskoj već imaju: pametne ploče u oko 90% škola i besplatne udžbenike za sve kao i promjenu kurikuluma kako bi on bolje odgovarao potrebama suvremenog života.
Najvažniji dio njihova boravka u Canakkaleu bila su posjet Centru za migrante i predavanja zaposlenika centra gdje su saznale o načinima na kojima se Republika Turska suočava s migracijskom krizom te problemima i rješenjima koja nalaze u tom procesu. Kako je važan dio u prihvaćanju migranata njihovo uključivanje u život zajednice kroz učenje jezika, kulture, zakona i običaja zemlje u koju su došli – u Turskoj migranti pohađaju besplatnu nastavu za odrasle organiziranu u za to namijenjenim institucijama. Ustanove za obrazovanje odraslih su javne i namijenjene svim građanima Turske, ali se njihovim uslugama zbog trenutne situacije ipak najviše koriste migranti.
Zanimljiva i bogata povijest, pomalo neobična kultura življenja, izvrsna hrana, neopisiva ljubaznost svih s kojima su se tijekom ovih pet dana susrele razlozi su iz kojih bi predstavnice OŠ Ivana Mažuranića preporučile svakom da posjeti Tursku gdje se i one nadaju ponovno otići.
