S obzirom da je nakladnička kuća „Znanje“ ovim povodom predstavljala tri romana nagrađivane njemačke spisateljice Elisabeth Herrmann (Selo prokletih, Svjedok pokojnih i Sablast u snijegu), u goste je pozvan i prevoditelj Dalibor Joler. Brojnu publiku u malenome, gotovo intimnom, prostoru novozagrebačke knjižnice činili su njezini stalni poklonici kao i učenici I. gimnazije, koji su „sto na sat“ krenuli tragom hrvatske policijske istražiteljice Sanele Beara, glavne junakinje hvaljenih njemačkih kriminalističkih romana.
Urednica izdanja romana Nataša Pejić istaknula je da je njemačku čitateljsku publiku zahvatila prava „krimi-groznica“ unatoč planetarnome uspjehu američkih krimića, koje su u posljednjemu desetljeću s književne scene istisnuli popularni Skandinavci: Šveđanin S. Larsson, Norvežanin Jo Nesbo i Danac J. Adler Olsen. Oni pišu u tradiciji najboljih britanskih krimića još od Sherlocka Holmesa gradeći originalne likove s pričom socijalnoga karaktera čime se suprotstavljaju američkim mačo-tipovima.
Na njemačku književnu scenu sve više stupaju žene poput Charlotte Link i današnje „gošće“ Elisabeth Herrmann. Dalibor Joler istaknuo je posebnu privrženost ove autorice hrvatskoj iseljeničkoj zajednici, koju je mimo svih predrasuda o Hrvatima u Njemačkoj, prikazala izrazito afirmativno – u samo jednome romanu na čak četrdeset mjesta upotrijebila je riječ „hrvatski“ upoznavši Nijemce s našom kulturom i običajima. I samo ime glavne policijske istražiteljice Sanele Beara u svijesti jednoga Nijemca asocira na naziv – margarina. No, ona je inteligentna istražiteljica s klasično „glupljim i napornim šefom“, izbjegla u Njemačku s vihorom Domovinskoga rata, ali ona je školovana i obrazovana (kao i ostali likovi Hrvata u romanima).
U svome špijunskom trileru o mračnoj prošlosti Istočne Njemačke Herrmannica prikazuje i lik ženskoga „čistača“ (cleaner), osobe koja postaje moderan tip lika suvremenoga kriminalističkog romana, kako je istaknula Nataša Pejić. Problematizirajući sveprisutnu distinkciju takozvanoga „ženskog pisma“ u odnosu na ono muško, Dalibor Joler istaknuo je upravo nijanse njihovih razlika. U oblikovanju ženskih detektivskih likova, uostalom, još od prvoga ženskog pera – slavne Agathe Christie, izostavljena je brutalnost i akcija (tučnjave, jurnjava…), što je nadograđeno psihološkim i istraživačkim pristupom rješavanju problema te suptilnijom izgradnjom ljubavnih, uglavnom neostvarenih, odnosa. Prevodeći planetarno popularnoga Nesboa i ekraniziranu Herrmannicu, ova teza svakako je uočljiva, zaključuje Dalibor Joler.
Poseban šarm manifestaciji Mjeseca knjige doprinijeli su i učenici I. gimnazije – glumci i predstavljači književnih djela Elisabeth Herrmann, koje je s posebnim veseljem u goste pozvala ravnateljica Knjižnice Vjekoslava Majera Nada Rončević priredivši za njih i posebne poklone – enciklopedijska i monografska izdanja knjiga po izboru, što je učenike oduševilo. Vrlo dojmljivom scenskom dramatizacijom ulomka iz romana „Sablast u snijegu“ pod mentorstvom profesorice Antonije Sikavica Joler učenici Lena Medar i Gabriel Andrej Likić oživjeli su napetost ovoga romana, a Iva Miličević pripremila je ulomak iz romana „Svjedok pokojnih“ u originalu na njemačkome jeziku pod mentorstvom profesorice Tatjane Banožić.
Dojmljivom interpretacijom složene psihološke situacije unutar obitelji učenici su zainteresirali vjernu novozagrebačku „odraslu“ publiku afirmirajući one vrijednosti koje I. gimnazija promiče, a to su kreativnost i kultura duha. Zajedno s Lanom Bogović učenici su publici približili riječi pogovora Elisabeth Herrmann upućene vjernim čitateljima u Hrvatskoj kao i autoričinu zahvalu nakladničkoj kući „Znanje“ koja izdaje njezine romane popularizirajući time njemački krimić na hrvatskome čitateljskom tržištu. Glavna urednica „Znanja“ Silvia Sinković u svome obraćanju publici na tribini najavila je još novih njemačkih „ženskih“ krimića, a ravnateljica Knjižnice Nada Rončević u završnoj riječi problematizirala je pitanje razlika u prevođenju takozvane visoke i trivijalne književnosti. S obzirom na prevoditeljsko iskustvo s njemačkim nobelovcima poput Hermanna Hessea i Heinricha Bölla Dalibor Joler istaknuo je kako se ta dva tipa književnosti zapravo ne mogu uspoređivati jer svaki sadrži svoje kanone i stil.
Posebnu draž završetku ove književne svečanosti dala je nagradna igra namijenjena učenicima I. gimnazije u publici, kojima su dodijeljene tri knjige „Znanja“ povijesne tematike, a brzi odgovori posvjedočili su da su učenici budno pratili izlaganje predstavljača da bi nakon tribine nastavili druženje na domjenku u iznimno ugodnoj, domaćinskoj atmosferi koju je pružila Knjižnica Vjekoslava Majera u Zapruđu.
