prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Oko, uho, nos

Oči stvaraju osjetilo vida. One primaju zrake svjetlosti, sabiru ih i tako stvaraju sliku, pa tu sliku zatim pretvaraju u struju milijardi živčanih impulsa koji putuju u mozak. Te impulse zatim interpretiraju različiti dijelovi mozga, ali se oni napokon opet udružuju i stvaraju detaljnu, trodimenzionalnu sliku u boji – ono što napokon „vidimo“.

Oko je najvažnije ljudsko osjetilo jer njime primamo 90% svih informacija iz okoline. Ljudsko oko ima vidni kut od 200˚ i može razlikovati 10 milijuna nijansi boja.

Što je zjenica?

Zjenica je rupica kroz koju svjetlost ulazi u oko. Ona je naizgled crna, zato što svjetlo prolazi kroz nju bez odbijanja. Zjenica je okružena šarenicom (irisom) – krugom obojenih mišića koji joj mijenjaju veličinu. Kad je mračno, zjenica se širi kako bi propustila što više svjetla, a kad je svjetlo – ona se skuplja da zaštiti živčane stanice u dnu oka.

Boja šarenice ovisi o količini pigmenta: što je više pigmenta, to je oko tamnije: najviše pigmenta sadrže tamnosmeđe šarenice, potom svijetlosmeđe, zelene, a najmanje pigmenta imaju plave šarenice. Albino ljudi u očima nemaju pigmenta i šarenice su im prozirne, pa nam se zbog odraza svjetlosti s krvnih žila šarenice, žilnice i mrežnice čini da su im šarenice sivkastoružičaste.

Kako oko izoštrava sliku?

Oko ima zaobljenu, prozirnu leću koja lomi svjetlo i tako stvara sliku. Tu sliku leća izoštrava na mrežnici ili retini, baš kao što je projektor izoštrava na ekranu. Da bi slika ostala stalno oštra, leća mijenja oblik. Mišići oko nje zadebljavaju se kad treba promatrati nešto blizu, a razvlače kad treba gledati nešto daleko.

Zašto imamo dva oka?

Svako oko promatra svijet iz drugog kuta, pa tako nastaju dvije donekle različite slike. Njih mozak onda spaja u jednu, trodimenzionalnu sliku. To zovemo binokularnim (dvookim) vidom. Trodimenzionalna slika olakšava nam procjenjivanje udaljenosti i hvatanje predmeta.

UHO

 

Uho je organ za slušanje i održavanje ravnoteže. Vanjsko uho skuplja zvuk i usmjeruje ga prema senzornim dijelovima duboko u lubanji. Vanjsko uho čine uška i zvukovod. U zvukovodu nalaze se sićušne dlačice koje štite uho od vanjskih utjecaja. Vanjski zvukovod dugačak je 3 cm. Uška hvata i skuplja zvukove iz okoliša i usmjerava zvučne valove prema zvukovodu.

U srednjem uhu imamo tri koščice: čekić, nakovanj i stremen te Eustahijevu cijev koja spaja srednje uho sa ždrijelom. Te tri koščice ujedno su i najmanje kosti u našem tijelu, a ime su dobile prema svom izgledu.

Unutarnje uho se zbog svog izgleda naziva i labirint. Sastoji se od koštanoga i membranskoga dijela. Koštani labirint čine tri dijela: pužnica, predvorje i polukružni kanalići. Pužnica ima oblik puževe kućice i savijena je dva i pol puta.

Kako zvuk putuje kroz uho?

Zvuk ulazi u  uho u obliku titraja zraka. Bubnjić hvata vibracije i prenosi ih do sitnih košćica u srednjem uhu. One pak prenose vibracije u tekućinom ispunjeno unutrašnje uho i pužnicu. Titraji zvuka putuju kroz spiralu pužnice, koja je zapravo tekućinom ispunjena cijev, i u njoj stvaraju tlačne valove. Ti valovi nadražuju stranice nalik na dlačice u takozvanom Cortijevom organu, a on opet šalje signale u mozak. Naborani oblik uške omogućuje joj bolji prijem i određivanje pravca zvučnih valova.

NOS

 

Nos je početni dio dišnog sustava. Sastoji se od dvije simetrične šupljine koje su odijeljenje nosnom pregradom. U nosu se nalaze i senzori za miris. U svakoj nosnoj šupljini postoje 3 nosne školjke ispod kojih se nalaze nosni hodnici. Vanjski su dijelovi nosa napravljeni uglavnom od gumastog tkiva, takozvane hrskavice.

Zašto dišemo kroz nos?

Disanje kroz nos štiti plućna tkiva od zaraznih klica, prljavština te presuhog i prehladnog zraka. Vlažna ovojnica nosnih kanala zagrijava i vlaži zrak. Ljepljiva sluz hvala čestice prašine i čađe, kao i bakterije. Sićušne trepetljikave dlačice, takozvane cilije, tjeraju sluz prema ždrijelu, da je progutamo. Disanje na nos je nešto prirodno i refleksno,za razliku od disanja na usta. Dijete ne može disati na usta do 6. mjeseca života i zato disanje na usta dijete treba naučiti.

Kako nos prepoznaje mirise?

Na nepcu obje nosnice nalazi se po mala krpica živčanih završetaka, takozvani mirisni epitel, prekriven sluzi. U toj se sluzi otapaju molekule mirisa i nadražuju živčane završetke, pa ovi šalju signale u mirisni izdanak u mozgu.

Drugim riječima, čestice mirisa lijepe se i otapaju u sluzi koju proizvodi nos te tako šalju impulse u mozak a čovjek osjeća miris.

Čovjek prepoznaje više od 10.000 različitih mirisa, a od nekih je sposoban detektirati i samo nekoliko molekula.