Mikroorganizmi se golim okom ne vide, no njima je ispunjen svijet. Iako vidljivi samo mikroskopom, bakterije, virusi, gljivice i sićušna jednostanična stvorenja – odigrali su ključnu ulogu u povijesti života na Zemlji. Bakterije su bile prvi oblik života koji se pojavio na našem planetu, a dogodilo se to prije 3,5 do 4 milijarde godina.
Iako se nama Zemlja čini velikom, ona je zapravo sićušna u usporedbi s četiri divovska planeta što leže u vanjskom dijelu Sunčeva sustava. Ti su planeti – gledano od Sunca – Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Jupiter je pravi div i promjer mu je 11 puta veći od Zemljinog. On je dvaput masivniji od svih ostalih planeta uzetih zajedno.
Svijet biljaka zapanjuje svojom raznolikošću. Lišće lopoča može biti toliko veliko da s lakoćom održava dijete na površini vode, a neke trave narastu i do dvostruke visine čovjeka. Drveće može živjeti više stotina godina pa stoga ne čudi da upravo među drvećem nalazimo najviše i najstarije divove našeg planeta.
Dijamant je mineral sastavljen od čistog ugljika i najtvrđi materijal u prirodi, a što ga zajedno s visokom disperzijom svjetlosti čini vrlo pogodnim za izradu nakita. Dijamanti se mogu naći u unutrašnjosti zemlje na raznim dubinama gdje se kopaju poput svake druge rude.
Matoš je živio samo četrdeset i jednu godinu, ali ta četrdeset i jedna godina ravna je cijelom stoljeću patnje i gotovo isto tolikom razdoblju stvaralačke plodnosti. Antun Gustav Matoš rođen je godine 1873. u učiteljskoj obitelji. Rodio se u Tovarniku (Srijem), ali je odrastao u Zagrebu. U mladosti je učio svirati violončelo, ovladavši njime toliko da se poslije mogao baviti glazbom kao profesionalni orkestralni glazbenik.
Svaki put kad upalite računalo sjetite se najvećeg znanstvenika u povijesti, jer se izmjenična struja proizvodi u Teslinom trofaznom generatoru, prenosi se Teslinom visokonaponskom mrežom, Teslina zavojnica daje napon za sliku na monitoru, a bežični miš radi putem radiovalova, koje je prvi proizveo Tesla.
Iako zvuči pomalo nevjerojatno, nedavna istraživanja pokazuju da su ljudi za žvakanjem guma i smola ludi već tisućama godina. Naime, nedavno je otkriveno da su i ljudi mlađeg kamenog doba poznavali gume za žvakanje, odnosno da su žvakali brezinu smolu i to prije više od 5000 godina. Teško da bismo to žvakanje mogli nazvati užitkom jer zapravo se radi o tome da brezina smola sadrži karbolnu kiselinu koja je snažan antiseptik i koja pomaže protiv upala u ustima.
Ove jedinstvene sisavce, sposobne za ustrajan i snažan let, možemo naći u svim kopnenim staništima, izuzev polarnih i visokih planinskih područja. Zna se da šišmiši postoje već najmanje 50 milijuna godina: gotovo potpuno očuvan kostur šišmiša poznatog pod nazivom Icaronycteris potječe iz razdoblja eocena.
U krošnjama drveća tropskih šuma srednje i Južne Amerike, ovješeni o grane čvrstim pandžama i viseći glavom prema dolje žive neobično simpatične i nadasve spore životinje – ljenjivci. U tom položaju provedu gotovo čitav život – hrane se, spavaju, pare se i rađaju okrenuti naglavačke. Prije nekoliko desetaka tisuća godina Zemljom je hodalo 10 puta više vrsta ljenjivaca nego danas. Neki od njih su bili golemih dimenzija, veliki poput slona.
Prema legendi koja je do danas sačuvana zahvaljujući spisima rimskog pisca Plinija Mlađeg, staklo je prvi puta otkriveno prilikom putovanja feničkih trgovaca. Prije puno godina oni su prenosili sodu (natrijev karbonat u prirodnom obliku) iz Sirije u Egipat i tom su se prilikom ulogorili na prikladnom mjestu u pijesku. Zapalili su vatru te slučajno lonac za kuhanje stavili na komade sode, kao podlogu, a toplina je rastalila sodu i pijesak te je od njih oblikovala staklo.