Iznenađujuće je koliko toga možete saznati osjetom dodira. Kada dodirom osjećate oblik i sastav predmeta, pružate mozgu više informacija nego što ih dobivate vidom, sluhom, njuhom ili okusom. Od pet osjeta ljudskog tijela, dodir je najvjerojatnije najteže razumjeti i opisati. On je, ustvari, složeni skup više osjeta. Osim što predstavlja svojevrsnu dopunu vidu, okusu i mirisu, često se na njega oslanjamo da provjerimo istinitost onoga što ti osjeti sugeriraju.
Pripitomljeni konj je jedan od čovjekovih najbližih i najvrjednijih pomagača. Konj je kopitar, biljojedni sisavac latinskog naziva Equus caballus koji pripada porodici konja. Cijela ta porodica obuhvaća konje u užem smislu, magarce i zebre.
Ferdinand Magellan je bio portugalski pomorac i istraživač. Bio je prvi Europljanin koji je preplovio Tihi ocean, a njegova je ekspedicija danas poznata po tome što je bila prva koja je oplovila svijet.
Životinje otkrivaju svijet osjetilima. Tako krtica u mračnom podzemnom tunelu živi u svijetu mirisa i dodira. Iako im je jedno osjetilo obično razvijenije od ostalih, potrebna je suradnja svih da bi životinja uspješno preživjela. Sova koja u noći obasjanoj mjesečinom tiho kruži iznad polja čuje i najtiši šušanj u travi, uočava i najmanji pokret. Ispod nje, miš brkovima traži put, probija se kroz zapletene stabljike, njuši tragove hrane i osluškuje, uvijek osluškuje nadolazeći šum krila.
Prvu odjeću čovjek je izrađivao od kože životinja koje je ubijao za hranu. Čovjek je dugo hodao gologlav jer je imao gustu i dugu kosu pa nije bilo velike potrebe za zaštitu glave od raznih vremenskih nepogoda. Prva kapa najvjerojatnije je bila posve jednostavna zaštita od sunca. Tu je zaštitu u početku vjerojatno davao kakav široki list, a možda i svežanj suhe trave ili grubo oblikovan šešir načinjen od komada sirove životinjske kože.
Povod nekim pomorskim putovanjima i istraživačkim pohodima bile su priče o zemljama gdje se čisto zlato moglo naći poput kamenčića u pijesku. Neke velike države organizirale su pomorska putovanja iz strateških razloga, jer su tražile baze za svoje ratne brodove.
Tisuće godine proganjanja vukova zbog suparništva u lovu i neosnovanog vjerovanja u njihovo ljudožderstvo ograničilo je nekoć najraširenije i najuspješnije velike grabežljivce na Zemlji na zabite šumske i planinske predjele. Inteligentan, okretan i prilagodljiv, vuk vjerojatno ima najširu prirodnu rasprostranjenost od svih živih sisavaca.
Brod „Terra Nova“ (Nova Zemlja) bio je kitolovac, ali kad se posljednjih tjedana 1910. godine probijao na jug olujnim oceanom bio je krcat zalihama hrane i opremom za članove britanske antarktičke ekspedicije. Na brodu se nalazila ekipa učenjaka koji su bili na putu u nepoznate ledene predjele na jugu Zemljine kugle, u namjeri da ih istraže.
Već prve karte obiju Amerika otkrile su da se obale Novog i Starog svijeta zapanjujuće dobro uklapaju jedna u drugu. Iz toga je poteklo pitanje: Jesu li ti odvojeni kontinenti nekoć bili spojeni? Sredinom 19. stoljeća znanstvenici su počeli slične fosile (okamine pradavnog života) otkrivati u stijenama međusobno vrlo dalekih kontinenata. Početkom 20. stoljeća američki je geolog Frank B. Taylor iznio misao da su kontinenti možda polagano otplovili jedan od drugog.
Na slavnim putovanjima u rasponu od Sjeverne Amerike do Konstantinopola, Vikinzi su pljačkali, osvajali i naseljavali se po mnogim zemljama svijeta. Europljani su stoljećima strepili pred «ljudima sa sjevera». Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, Europu su zahvatili mnogi potresi. Neke od najtežih među njima izazvali su skandinavski narodi koji su u 8. stoljeću otpočeli dugotrajno pomorsko širenje. Ti su pomorci-ratnici ostali zapamćeni pod imenom Vikinzi i Normani.