Pogledajmo dvije imaginarne učiteljice zaposlene u hrvatskim školama. Prva učiteljica, nazovimo je Vesna, radi u školi u centru grada, prepunoj računalne opreme i europskih projekata, s učenicima iz ekonomski privilegiranih obitelji, u kojima većina roditelja ima završeno visoko obrazovanje. Druga učiteljica, nazovimo je Jasna, radi u školi na periferiji, koja ima slabiju računalnu infrastrukturu i dosad se još nije uključivala u CARNET-ove i druge projekte, s učenicima koji dolaze iz siromašnijih obitelji, u kojima većina roditelja ima završeno niže ili srednje obrazovanje.