Ruke su dio našeg tijela koji je najizloženiji mikroorganizmima. Zamislite samo koliko ste se danas puta za nešto uhvatili, nekoga dotakli, s kime ste se sve rukovali, te koliko puta ste dodirnuli vlastiti nos, oči ili usta. Svaki takav kontakt objektivno može dovesti do infekcije ukoliko se ispuni nekoliko uvjeta. To su dovoljna količina patogenih mikroorganizama, povoljan način prijenosa (ruke), te osjetljivost organizma koji ih prima. Cijeli taj put se naziva Vogralikov lanac.
Dobro je poznata činjenica da na našem planetu kopno zauzima tek jednu trećinu površine, a ostatak pripada vodenoj površini koja iznosi 1.4 milijarde kvadratnih kilometara. Vodena površina se dijeli na oceane i mora te kopnene vode. Oceani i mora sadrže 97.5 posto od ukupne površine vode, a preostalih 2.5 posto čine kopnene vode u koje spadaju i rijeke.
Po definiciji, rijekom se smatra veliki prirodni vodotok kojim teče slatka voda. Svaka rijeka ima svoj izvor ili vrelo (koji se nalazi u planinama i brdima) i kraj ili ušće kod kojeg se rijeka ulijeva u drugu rijeku, jezero ili more. Neke rijeke djelomično teku ispod zemlje kroz krški sustav i završavaju u ponorima te se nazivaju rijekama ponornicama (u Hrvatskoj su to rijeke Gacka i Lika).
U petom, posljednjem tekstu o životinjskim vrstama koje nastanjuju Jadransko more pobliže ću predstaviti tri vrlo zanimljive životinje. To su riba fratar, vatreni crv (životinja iz koljena kolutićavaca) te običnu hobotnicu (jednog od najzastupljenijih pripadnika mekušaca u našem moru).
Dužine od preko četiri tisuće i pedeset metara, s ukupno tisuću dvjesto četrdeset i šest otoka, otočića i hridi, obala Jadranskog mora smatra se jednom od najrazvedenijih morskih obala u Europi. Izrazito velike biološke raznolikosti, Jadransko more spada u najčišća mora na svijetu.
U drugom dijelu teksta o životinjama koje možemo susresti u Dalmaciji, Istri i na priobalju opisat ću tri zanimljive životinjske vrste a to su češljugar, čančara i crna udovica.
U nastavku teksta o divljim životinjskim vrstama koje možemo susresti ako se kojim slučajem nađemo u blizini jezera (šetajući uz jezero, uživajući u sunčanju, kupanju, ribolovu ili ostalim društvenim i sportskim aktivnostima) pobliže ću opisati tri životinje a to su crna liska, zelena žaba i komarac.
U još jednom tekstu o zaštićenim životinjskim vrstama u Republici Hrvatskoj predstavljam vam još tri strogo zaštićene životinje: sredozemnu medvjedicu, tekunicu i lastavicu. Posljednji neslužbeni podaci govore da u Republici Hrvatskoj živi 23.876 životinjskih vrsta i podvrsta od čega je njih 565 endemično (endemične vrste žive na određenom vrlo često malenom području, u ovom slučaju samo na području Hrvatske), a 1624 životinjskih vrsta i podvrsta je zakonom zaštićeno.
Kao što je spomenuto u prethodnom tekstu, prema Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine 80/13), strogo zaštićenim životinjskim vrstama smatraju se ugrožene zavičajne divlje vrste, endemi, one divlje vrste koje moraju biti zaštićene prema propisima Europske unije ili na temelju međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska član. Strogo zaštićene životinjske vrste zabranjeno je loviti i ubijati ili uznemiravati na bilo koji način; uništavati područja na kojima žive i razmnožavaju se te namjerno uništavati njihova gnijezda i legla.
Blagdanski prosinac je čarobno doba godine. Mirisi kolača, osvijetljeni i okićeni grad, darivanje, druženja … sve to u većini nas izaziva osjećaje radosnog iščekivanja i uzbuđenja, međutim ipak posebnu čar ima za djecu. Nije stoga čudo da velik broj ljudi (uključujući i autoricu ovog članka), svoje najljepše uspomene iz djetinjstva veže upravo uz prosinačko blagdansko doba.