Parkovi prirode: Papuk, Učka i Žumberak-Samoborsko gorje

Vrijednosti Parka prirode Papuk su u geološkoj raznolikosti stijena nastalih u rasponu od 700 milijuna godina te bogatstvu šumskih zajednica koje prekrivaju 95 površine parka. Geološki spomenik Rupnica sa stupastim lučenjem vulkanskih stijena jedinstven je u Hrvatskoj,a 35 metarska sedrena barijera Jankovačkog slapa hidrološka je i krška posebnost parka. Bukove, hrastove i jelove šume, šume hrasta medunca i kamenjarski travnjaci staništa su rijetkih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta.

Guste šume Papuka pokazale su se kao idealno stanište i sklonište brojnoj divljači kao što su jelen obični, srna i divlja svinja. Od manjih sisavaca susreću se lisica, jazavac, kuna zlatica, lasica pa čak i vidra koja obitava u potoku Brzaji. Od ostale faune u grmlju može se naći ježa i krticu, a na zemlji i drveću brojnu populaciju kornjaša, leptira i drugih kukaca. Brojni planinski potoci na Papuku predstavljaju stanište specifičnim ribljim vrstama, vodozemcima i gmazovima. Ptičji svijet Parka prirode prilično je raznolik i bogat, prvenstveno šumskim pticama. Ptice, neke svojim izgledom, a neke pjevom daju poseban ugođaj šumama Papuka. Najveći predstavnici među šumskim pticama danas su zastupljeni samo vrlo rijetkim grabljivicama od kojih se svojim izgledom i ponašanjem ističe škanjac mišar.

Kulturnu vrijednost ovoga kraja čini osam srednjovjekovnih gradova među kojima je najpoznatiji Ružica.

Moguće aktivnosti: pješačenje, planinarenje, vožnja biciklom, rekreativni ribolov, trekking, slobodno penjanje, kupanje u termalnim vodama, zimski sportovi, jahanje i paragliding.

Adresa internetske stranice: http://www.pp-papuk.hr/

Park prirode Učka nalazi se na područje masiva Učke i dijela Ćićarije, a prostire se na 16.000 ha. Parkom prirode proglašen je 1999. godine.
Park karakterizira iznimna raznolikost obilježja na razmjerno malom prostoru. Njegova posebnost je u bujnoj vegetaciji pretplaninske i primorske šume bukve te livadama i travnjacima gdje raste preko 12000 biljnih vrsta, a posebno značenje ima vegetacija stijena i točila sa Učarskim zvončićem kao endemskom vrstom. Učka je i jedna od posljednjih europskih lokaliteta na kojem će strpljivo oko ljubitelja ptica biti nagrađeno impresivnim siluetama Bjeloglavog supa ili Surog orla. Ove vrste dva su istaknuta predstavnika ornitofaune Učke koja broji preko 70 dosada zabilježenih gnjezdarica, kao i više drugih ptičjih vrsta koje povremeno posjećuju Učku.

Unutar parka nalazi se i geomorfološki spomenik prirode – kanjon Vela Draga, a najviši vrh parka Vojak (1401m) jedan je od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Sa vidikovca koji oblikom podsjeća na srednjevjekovnu kulu pruža se punih 360 stupnjeva pogleda od kojeg zastaje dah: Istarski poluotok, otoci sjevernog Jadrana, planine Gorskog Kotara, Venecija, talijanske Alpe…

Međutim, slika o Učki ne bi bila potpuna ako izostavimo ljudskom rukom stvorenu baštinu: nalazi iz nekoliko špilja koje se danas nalaze na području Parka prirode Učka jasno upućuju na kontinuitet života još od razdoblja od oko 12 tisuća godina prije Krista, a tradicionalno građene kuće, sakralni objekti, srednjovjekovna glagoljaška baština samo su dio bogate kulturne baštine Parka prirode Učka.

Moguće aktivnosti: pješačenje, planinarenje, slobodno penjanje, vožnja biciklom, jahanje i obilazak speleoloških objekata.

Adresa internetske stranice: http://www.pp-ucka.hr/

Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje obuhvaća područje od 33.300 ha, a zakonom je proglašen 28. svibnja 1999. Predstavlja izdvojeno brdsko područje koje se nalazi jugozapadno od Zagreba, a visinski se proteže od 180 do 1178 m s najvišim vrhom Svetom Gerom. Istočni je dio niži i vrlo raščlanjen, a obuhvaća područje Samoborske gore sa vrhovima Japetić (871 m) i Plešivica (780 m) te dolinama brojnih rječica.

Preko polovice površine Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje pokriveno je bukovim te miješanim hrastovo-bukovim šumama koje se izmjenjuju s livadama i pašnjačkim zajednicama nastalim djelovanjem čovjeka. Ekološki značajne su biljne vrste vlažnih staništa, stijena i sipina. Područje obiluje rijetkim i zaštićenim biljnim vrstama kao što su blagajev likovac, mekolisna veprina, tridesetak vrsta kaćuna, božikovina i mnoge druge.

Osim biljnim, ovo područje obiluje i životinjskim vrstama. Najbrojnije životinjske vrste su mali sisavci, vodozemci, gmazovi i ptice. Iako rjeđe, ovdje možemo susresti i velike grabežljivce kao što su medvjed i vuk. Podzemne špilje naseljava jedna od najugroženijih skupina sisavaca-šišmiši.

Predstavljanjem ova tri parka završavamo ciklus upoznavanja s nacionalnim parkovima i parkovima prirode Republike Hrvatske. Nadamo se da ste saznali zanimljive informacije koje će vas potaknuti da posjetite neki od parkova te da uživate u bogatstvu prirode i mnoštvu aktivnosti koje pružaju.