Simbolički život neandertalaca

Kada govorimo o odnosu neandertalaca i anatomski modernih ljudi (Homo sapiens), često pronalazimo da je postojanje simboličkog života i umjetnosti ono što čini razliku između tih dviju vrsta, a neke teorije idu tako daleko da uče kako je baš ta razlika razlog zbog kojeg danas Zemljom šetaju moderni ljudi, a ne neandertalci.

Novija istraživanja pokazuju da su neandertalci bili sposobni apstraktno razmišljati i govoriti te da su razmišljali o duhovnom svijetu i izražavali se kroz umjetnost.

Najbolje dokaze o postojanju religioznosti, duhovnog života i apstraktnog načina razmišljanja pružaju nam grobne cijeline neandertalaca. Neandertalci su najraniji ljudi koji su pokopavali svoje pokojnike. U kontekstu ukopa moramo razlučiti radi li se o namjernom ukopu ili o naknadno zakopanom tijelu kao posljedici prirodnih procesa. Kad utvrdimo da je riječ o namjernom ukopu, moramo pronaći dokaze da se radi o simboličkom činu te da tijelo nije ukopano iz higijenskih (širenje zaraza) ili praktičnih (privlačenje divljih životinja) razloga.

Na francuskom lokalitetu La Chapelle-aux-Saints pronađen je grob neandertalca nedaleko od središta špilje. Pokojnik je ležao na leđima u smjeru istok-zapad (što će u kasnijim razdobljima postati gotovo uniformni položaj za ukop radi simbolike izlaska i zalaska Sunca) skvrčenih nogu, a u grobu je pronađeno mnogo priloga i crvenoga okera. ogrlica neandertalacaOker nije imao praktičnu svrhu već se od prapovijesti do danas koristio za bojanje, a osim njega u grobu su pronađene i kamene alatke i životinjske kosti za koje se pretpostavlja da je meso životinja priloženo kao hrana u zagrobnom životu. Na nalazištu La Ferrasie pronađen je ukop „obitelji“: odrasli muškarac i žena glavama okrenuti jedno prema drugome, dijete od deset godina, dijete od tri godine, dvoje novorođenčadi i fetus od sedam mjeseci. Nema dokaza da su osobe bile u rodnom srodstvu niti da su pokopane istovremeno, ali svakako možemo zaključiti da je postojala svijest o odnosu života i smrti.

Posebno su zanimljivi nalazi iz špilje Shanidar u Iraku. U špilji je pronađen ukop muškarca koji je bio položen na cvijetni odar ili je bio prekriven cvijećem. Analiza peludi pokazala je da je pokopan u proljeće, a nekoliko biljaka se i danas koriste u medicinske svrhe. Taj se ukop danas smatra najstarijim primjerom prilaganja cvijeća u grob i datira se od 50 000 do 45 000 godina prije sadašnjosti. Navedeni je muškarac bio star i ozlijeđen, vjerojatno slijep na jedno oko i hrom.

U srednjem paleolitiku rijetki su nalazi koji se mogu tumačiti kao neposredan dokaz postojanja nakita i umjetnosti, no poznati su nam nalazi probušenih životinjskih zubiju s nalazišta La Quin i Scladina, kosti s urezima s francuskih i njemačkih lokaliteta i crveno obojan izlizani kutnjak mamuta s nalazišta Tata u Mađarskoj koji se možda koristio u ritualne svrhe. Za nas je posebno važan nalaz s lokaliteta Krapina prije otprilike 130 000 godina – pronađene su pandže najmanje triju primjeraka orla štekavca s urezima za koje se smatra da su bile dio nekog komada nakita, sudeći po urezima na njima.

Kad govorimo o umjetnosti neandertalaca, nezaobilazan je nalaz frule, odnosno puhačkog instrumenta sa slovneskog nalazišta Divje Babe. Riječ je o kosti mladog špiljskog medvjeda slomljenoj na oba kraja i s probušene četiri rupe s jedne strane te jednom s druge strane. Izrađena je rekonstrukcija frule koja je pokazala da je na njoj moguće svirati; glazbenik Ljuben Dimkaroski izvodio je mnogo skladbi na njoj, sviravši čak i danas popularne melodije. Skeptici smatraju da je frula nastala slučajno, odnosno da rupe na njoj nisu izradili ljudi već zubi neke životinje, ali eksperimentima je dokazano da je teško moguće da bi životinja ostavila takve tragove na kosti.

Većina modernih znanstvenika dijeli mišljenje da su neandertalci vjerojatno bili sposobni za neki oblik komunikacije sličan ljudskom govoru. Građa vokalnog kanala fizički je dopuštala govor, a prekretnicu je činilo otkriće jezične kosti na nalazištu Kebara koja je potvrdila tu teoriju. Na posljetku, pronalazak gena FOXP2 koji je bitan za razvoj područja u mozgu povezanih s učenjem govora, uvjerio je većinu znanstvenika da su neandertalci ipak vjerojatno bili sposobni za neku vrstu razgovora.

Iz ovog kratkog pregleda možemo zaključiti da se s novijim interdisciplonarnim istraživanjima sve više udaljavamo od inicijalne ideje o neandertalcima kao stepenicom između ljudi i životinja. Riječ je o slojevitim, kompleksnim ljudima sposobnima za razmišljanje o životu i smrti, brizi za druge, koji su nakitom isticali svoj identitet te koji su bili sposobni za razvoj jezika i stvaranje glazbe. U gornjem paleolitiku anatomski moderni ljudi donose procvat kompleksne kulture i umjetnosti, no prema nalazima iz Krapine, nerandertalci su bili sposobni za simboličko razmišljanje čak 80 000 godina prije pojave modernog čovjeka.

Izvori:

Karavanić, Ivor. 2012. Prapočeci religije. Školska knjiga.

Solecki, R. 1960. Three adult Neanderthal skeletons fro, Shanidar cave, nortkern Iraq. Smithsonian Institution Annual Report (1959):603-635

Otte, M. 2000. On the suggested bone flute from Sloven