U prvoj skupini su znojnice, lojnice, slinovnice, suzne žlijezde i sl., a u drugoj žlijezde bez odvodnih kanala koje svoj sekret izlučuju izravno u krv (putem krvi proizvedene tvari dospijevaju u sve dijelove tijela i reguliraju funkcioniranje organizama u cjelini). Endokrine žlijezde su hipofiza i epifiza smještene u mozgu (hipofiza luči tiroidni hormon krat. TSH koji stimulira štitnjaču da proizvodi niz svojih hormona), djelomično gušterača, spolne žlijezde i dr., a među njima štitnjača kojoj je posvećen ovaj članak.
Na što utječe?
Štitnjača utječe na fizički i psihički status svakog pojedinca. Njeni hormoni, među ostalim, reguliraju tjelesnu toplinu, metabolizam (izmjenu tvari u tijelu) i rad srca, a osobito je važna za rast i razvoj djeteta (hormoni štitnjače potiču okoštavanje, rast kostiju u dužinu, budnost, pamćenje, sposobnost učenja), pa joj se prilikom sistematskih i drugih pregleda poklanja posebna pažnja. U nas je, primjerice, prilikom sistematskih školskih pregleda utvrđeno da 15,7 posto djece ima povećanu štitnjaču, koja u brojnim slučajevima ne predstavlja bolest, već upozorenje i smjernicu za pažljivo praćenje njena daljnjeg ponašanja.
Gdje se nalazi štitnjača?
Štitnjača, štitna žlijezda, naziva se još i tiroidna žlijezda (lat. thyreoidea, glandula thyreoidea) je malena žlijezda smještena između kože i dušnika u prednjem dijelu vrata (ispod Adamove jabučice, u medicini se to mjesto naziva lat. jugulum), po svojemu obliku podsjeća na leptira ili slovo H. Sastoji se od dva režnja veličine 25 x 40 mm, teška je od 16 do 25 grama, ukupnoga volumena od 15 do 30 kubnih centimetara. Premda te vrijednosti variraju ovisno o veličini čovjeka, spolu i količini tvari koje štitnjača otpušta, važne su jer na temelju njih liječnik može ustanoviti radi li se o bolesti štitnjače ili o tolerantnim odstupanjima.
Osnovna funkcija štitnjače
Osnovna funkcija štitnjače je stvaranje izlučevina (kemijskih tvari) koje pobuđuju ili koče različite funkcije organizma. Te tvari nazivamo hormonima (prema grč. hormao – potičem, mičem, dražim). Osobito važni hormoni su: trijodtironin (obilježava se sa T3) i tiroksin (T4). Najčešći poremećaji nastaju ako štitnjača proizvodi previše hormona ili premalo. Ako je proizvodnja prešla tolerantne granice nastaje hipertireoza (hyper – iznad, u složenicama: više nego li je potrebito; thyrcos – štit), a ako je proizvodnja niska hipotireoza (hypo – ispod).
Hipotireoza – smanjena funkcija štitnjače
Ako se u djece uoči hrapavost glasa, usporenost, nedostatak koncentracije, izrazito suha koža, ako se ne uočavaju promjene na tijelu koje inače uzrokuje pubertet (zakašnjeli pubertet), ako dijete nema snage za obavljanje tjelesnih aktivnosti, ostaje na istoj težini, valja poći liječniku. Obično su to simptomi smanjenog funkcioniranja štitnjače (naravno, mogu upućivati i na neku drugu bolest), pa će liječnik ispitati radi li se o niskim koncentracijama hormona T3 i T4 ili povišenim vrijednostima TSH hormona.
Hipertireoza – pojačana funkcija štitnjače
Povišene koncentracije hormona štitnjače uzrokuju razne tegobe. Osoba osjeća lupanje srca, uznemirena je, gubi tjelesnu težinu premda redovito uzima istu količinu hrane, uznemirena je, pojačano se znoji, san je poremećen, djevojke imaju neuredan menstrualni ciklus, učestale su proljevaste stolice. Sve su to znakovi pojačanoga metabolizma koji može biti uzrokovan bolešću štitnjače – visokom koncentracijom hormona T3, T4 ili smanjenom koncentracijom TSH hormona.
Struma (gušavost)
Valja mi spomenuti bolest štitnjače koja se u medicini naziva struma (lat. struma – guša).
Ako se zbog manjka joda smanji stvaranje i izlučivanje hormona štitne žlijezde tiroksina povećava se obujam štitnjače (jednakomjernim povećanjem cijele štitnjače ili povećanjem nekih njenih dijelova) pa se razvija struma i nastaje bolest gušavost. Tegobe nastaju kada znatno povećana guša pritišće dušnik, velike vratne žile i živce. Liječi se lijekovima, a ako se na taj način ne uspije postići zadovoljavajući uspjeh, kirurškim zahvatom (operativno odstranjenje guše naziva se strumektomija). Zloćudne (maligne) strume liječe se isključivo kirurškim zahvatima.
Tireoiditisi – upalne bolesti štitnjače
Pojedina protutijela u ljudskome organizmu (proteini) mogu stvarati upalne bolesti štitnjače koje nazivamo Hashimotov tiroiditis (u pravilu uzrokuje hipotireozu) i Gravesova bolest (u pravilu uzrokuje hipertireozu). Bolesti su nazvane po kliničarima koji su ih prvi opisali u medicinskim znanostima, Japancu Hakaru Hashimotu (1912), Ircu Robertu Jamesu Gravesu (1935) i Nijemcu Carlu von Basedowu (1840).
Simptomi Hashimota su jak umor, bezvoljnost, tromost, blijeda i suha koža, preosjetljivost na hladnoću, debljina i napuhanost (nastala zbog velike količine vode, vidljiva je u licu i na koljenima), depresija, produbljeni glas. Ako se ne liječi, u kasnijim fazama bolesti uočava se zadebljanje na vratu. Vrlo često se javlja u adolescentskoj dobi. Još na sistematskim pregledima djece školske dobi pažljivim pregledom štitnjače se mogu uočiti prvi znaci bolesti koje vode ka razvoju strume.
Simptomi Gravesove ili Basedowljeve bolesti su: izbočene oči, povećanje žlijezde na vratu, ponekad izdignuta crvena koža iznad potkoljenice, mršavljenje, drhtanje.
Liječenje Hashimoto i Basedowljeve bolesti
Hashimoto bolest se najčešće liječi sintetičkim hormonskim tabletama, a u Basedowljevoj bolesti, uz farmakoterapiju, pojedine tegobe se mogu ublažiti podizanjem uzglavlja kod spavanja i uporabom kapi za oči. Crvenilo kože i svrbež mogu se olakšati kremama. Primjenjuju se i drugi kompliciraniji tretmani, naravno, prema uputama liječnika.
Ako se sumnja u pravilno funkcioniranje ili bolest štitnjače, neovisno o simptomima i bolesti, uvijek je potrebito poći u ambulantu i obaviti liječnički pregled. Liječnik će dijagnostičkim pretragama krvi utvrditi promjene koncentracije hormona štitnjače, obaviti ultrazvučni pregled štitnjače, a ako je potrebno scintigrafiju i punkciju štitnjače i odrediti terapiju. Fizikalni pregledi su potpuno bezbolni, a pretrage bezopasne.
Rano otkrivanje bolesti
Bolesti štitnjače su u nas u porastu. Djevojke i žene češće oboljevaju negoli muškarci. Starosna dob ne igra važniju ulogu. Gensko nasljeđe u obiteljima, međutim, utječe na razvoj autoimunih bolesti. Pojedini liječnici smatraju da se struma češće javlja u mlađih djevojaka, a hipotireoza u kasnijoj dobi muškaraca. Veći broj liječnika, međutim, smatra da se ta gledišta ne mogu uzeti kao opća pravila.
Važno je svakako rano otkrivanje bolesti štitnjače. U rodilištima se, stoga, provode testovi još kod novorođenčadi (uzimaju se uzorci krvi i utvrđuju koncentracije hormona štitnjače). Na taj način sprječavaju se razvoj bolesti i rana oštećenja mozga.
Prehrana
Štitnjača i njene funkcije mogu se njegovati i čuvati od anomalija odabranim namirnicama i zdravim životom. Na popisu dobre ishrane su mrkva, špinat, marelice, maslinovo ulje, cjelovite žitarice, banane, šparoge, suncokretove sjemenke i riblje ulje. Namirnice bogate jodom su riba (tuna i losos), školjke i morski plodovi, a one koje mogu ometati apsorpciju joda su kupus, kelj, brokula, senf, kikiriki, slatki krumpir i lanene sjemenke.
Ako je ustanovljena hipertireoza preporuča se uzimanje graha, cvjetača, soje i sojinih proizvoda i tamnozelenog lisnatog povrća. Pušenje i alkohol valja izbjegavati. Odmor i šetnje u prirodi su uvijek dobro došle.
dr. Diana Kostanjšek,
specijalistica obiteljske medicine
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
