Prije svega, učenicima je prikazao arheologiju kao jednu od plemenitih znanosti te naveo neke zanimljivosti u poslu arheologa, koji često, zbog uvjeta na terenu, i nije baš lagan.
Nalazima bogati lokalitet na Sjenjaku otkriven je 1976. godine za pregleda terena provedenom od Kornelije Minichreiter iz Zavoda za zaštitu spomenika u Osijeku. Tek 1997. započinju sustavna arheološka istraživanja te se tijekom daljnjih godina istraživanja pronalaze segmenti kasnolatenskog naselja, prve nadzemne kuće i ostaci kasnolatenske farme. 2007. godine istražitelji su otkrili prvu kasnobrončanodobnu zemunicu. Ovaj vrijedan lokalitet upisan je u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Učenicima je posebno bilo zanimljivo izlaganje gosta arheologa o načinu i običajima svakodnevnog života i rada tadašnjih stanovnika Sjenjaka u dva pronađena naselja. Jedno je naselje iz kasnog brončanog doba od prije 3000 godina. Tada su stanovnici u Novoj Bukovici živjeli u zemunicama, bavili se lovom i uzgojem domaćih životinja. Od kultiviranih biljaka pronađen je bob, a od divljih, koje su sakupljali u okolišu, žir.
Drugo je naselje iz razdoblja kasnog latena od prije 2100 godina. Naselje je činilo više domaćinstava organiziranih poput farmi. Uz stambene nadzemne objekte nalazili su se ukopani i nadzemni pomoćni objekti, poput gospodarskih zgrada, torova za stoku, bunara.
Najbrojnijoj grupi nalaza iz oba naselja pripadaju ulomci keramičkih posuda većina kojih je vjerojatno izrađena unutar samog naselja, no pronađeno je i metalno oruđe i oružje (brončano koplje, željezno šilo, fibule tj. kopče i igle koje su služile za sapinjanje odjeće i sl.). Najviše predmeta pronađenih na ovom lokalitetu čuva se u Zavičajnom muzeju grada Slatine.
Prema riječima Srđana Đuričića, za ovu su godinu osigurana financijska sredstva za dalje istraživanje lokaliteta na Sjenjaku u što će se svakako uključiti kako lokalna tako i školska zajednica.
