Iako se danas gotovo redovito povezuje s digitalnim vremenom i ovisnošću o trivijalnom sadržaju s društvenih mreža, njegovo značenje seže znatno dublje u povijest. Još 1854. godine američki pisac i filozof Henry David Thoreau u svom djelu Walden upotrebljava izraz kako bi ukazao na intelektualnu degradaciju društva koje sve više odustaje od misaonog napora i zamjenjuje ga površnim konzumiranjem ideja. Uspoređujući to s tadašnjim problemom truleži krumpira u Engleskoj, Thoreau se retorički pita: „Hoće li se tko potruditi izliječiti „trulež mozga’“ koji je daleko rašireniji i pogubniji?” [1] izražavajući zabrinutost zbog kolektivnog intelektualnog zamora, koji smatra ozbiljnijim društvenim problemom od fizičkog siromaštva ili nestašice hrane.
U digitalnom dobu ovaj pojam doživljava ponovnu pojavu ironičnim i kritičkim komentarima korisnika interneta, osobito unutar generacija Z i Alfa. Brain rot koristi se za opis stanja u kojem pojedinac, uslijed pretjeranog izlaganja trivijalnim ili besmislenim sadržajima, pokazuje znakove mentalne zasićenosti, gubitka koncentracije i slabljenja kognitivnih kapaciteta. Takvo stanje često proizlazi iz interakcije sa sadržajem koji je dizajniran prvenstveno kako bi zadržao pažnju – kratki videozapisi, viralni trendovi, memovi i fragmentirani diskurs koji se neprestano reproducira na platformama poput TikToka, Instagrama i YouTubea [2]. U tom kontekstu, brain rot postaje svojevrsna kulturna dijagnoza – ne medicinski entitet, već društvena i psihološka oznaka preopterećenosti informacijama niske vrijednosti.
Lingvistički gledano, fraza kombinira riječi brain (mozak, razum, intelekt) i rot (trulež, propadanje), stvarajući snažnu metaforu koja ukazuje na eroziju mentalne jasnoće. Premda nije službeno priznata medicinska dijagnoza, izraz sve češće upotrebljavaju stručnjaci koji se bave fenomenom Problematic Interactive Media Use (PIMU), koji obuhvaća kognitivne poremećaje uzrokovane pretjeranom konzumacijom digitalnih medija. Studije povezane s ovim pojmom ističu negativne učinke na pažnju, pamćenje i sposobnost kritičkog razmišljanja [3]. Na primjer, učestalost konzumacije brzog, impulsivnog sadržaja može potaknuti tzv. doomscrolling – naviku konstantnog pregledavanja negativnih vijesti koja je izravno povezana s porastom stresa i depresije [4].
Kulturološki, brain rot sve više označava i pomak u kolektivnim navikama korištenja slobodnog vremena. Umjesto aktivnog bavljenja umjetnošću, razgovorima ili tjelesnom aktivnošću, suvremeni korisnik često bira pasivnu konzumaciju sadržaja koji ne zahtijeva mentalni angažman. Takva promjena nije bez posljedica – osim što utječe na individualnu mentalnu higijenu, ona redefinira i naše društvene interakcije. Prepoznatljiv je i jezični aspekt: korisnici sve češće komuniciraju isključivo internetskim slengom, stvarajući zatvorene lingvističke balone unutar kojih se nerijetko gubi dodir sa stvarnošću [5]. Jedan od najupečatljivijih primjera takvog vizualno-jezičnog iskliznuća u internetskoj kulturi jest fenomen poznat kao Italian brain rot. Riječ je o nizu umjetno generiranih likova koji se koriste apsurdnom estetikom i pseudotalijanskim imenima, a najpoznatiji među njima je Ballerina Cappuccina – antropomorfna šalica cappuccina s licem balerine. Lik je postao viralno prepoznatljiv u kontekstu TikTok trendova koji promiču estetski dojmliv, ali semantički reduciran sadržaj, čime se afirmirao kao reprezentativni primjer kulturnog brain rota (slika: Vulture – What’s Italian Brainrot?)
S obzirom na sve veći utjecaj digitalne kulture na svakodnevni život, nije iznenađujuće da je Oxford University Press 2024. godine proglasio brain rot riječju godine. Kako ističe predstavnik Oxford Languages, Casper Grathwohl, ovaj izraz zrcali suvremenu zabrinutost za granice između stvarnosti i virtualnog, kao i za način na koji digitalne navike oblikuju naš identitet, društvene norme i sposobnost razlikovanja važnog od nevažnog [2]. Zanimljivo je promatrati kako se ironičan, gotovo šaljiv izraz s društvenih mreža pretvara u ozbiljnu kulturnu kritiku. Upravo ta dvosmislenost čini brain rot istodobno komentarom i simptomom – otkriva što nas zabavlja, ali i što nas, polako i neprimjetno, intelektualno osiromašuje.
[1] Thoreau, H. D. (1854). Walden; or, Life in the Woods – Conclusion. Lit2Go, University of South Florida. https://etc.usf.edu/lit2go/90/walden-or-life-in-the-woods/1698/conclusion/
[2] Oxford University Press. (2024). Word of the Year Announcement. https://corp.oup.com/word-of-the-year/
[3] American Philosophical Association. (2025). Brain rot: Are we rotting our minds in the digital age? Preuzeto s https://blog.apaonline.org/2025/04/07/brain-rot-are-we-rotting-our-minds-in-the-digital-age/
[4] Satici, S. A., Tekin, E. G., Deniz, M. E., & Satici, B. (2023). Doomscrolling scale: Its association with personality traits, psychological distress, social media use, and wellbeing. Applied Research in Quality of Life, 18(2), 833–847. https://doi.org/10.1007/s11482-022-10110-7
[5] Zhipeng, Y. (2024). The social impact of the evolution of internet language: A critical discourse analysis of popular internet language. Language and Linguistics Studies, 7(2). https://doi.org/10.23977/langl.2024.070223
