Radionica je osmišljena kao međugeneracijska suradnja u kojoj su sedmaši preuzeli ulogu umjetničkih pomagača, a prvaši bili glavni autori. Zajedno su oslikavali keramičke zdjelice, ali još važnije – gradili su povjerenje, strpljenje i osjećaj pripadnosti. Stariji učenici učili su kako slušati, pružiti podršku i potaknuti mlađe bez nametanja vlastitih ideja, dok su prvaši dobili prostor za slobodno izražavanje i sigurnost u stvaranju.
Tema „Moja super zdjelica” omogućila je svakom djetetu da kroz boje, uzorke i motive izrazi dio svoje osobnosti. U radionici nije bilo natjecanja ni uspoređivanja – naglasak je bio na procesu, suradnji i ugodi stvaranja. Greške su se pretvarale u nove uzorke, a svaka ideja bila je prihvaćena i vrednovana.
Radionica se temeljila na konceptu art & wellbeing, koji umjetnost promatra kao alat za jačanje emocionalne dobrobiti. Kroz jednostavan likovni zadatak razvijale su se važne životne vještine: empatija, odgovornost, strpljenje i međusobno uvažavanje.
„Boje koje povezuju” pokazale su kako škola može biti prostor susreta, brige i podrške, gdje stariji pomažu mlađima, a umjetnost postaje jezik kojim se grade odnosi. Nastale zdjelice ostat će trajna uspomena, ali još važnije – osjećaj da su zajedno stvorili nešto lijepo i vrijedno.
