Velika većina učenika svih dobnih uzrasta pred kraj školske godine smatra da se nalazi pod velikim opterećenjem … i u tom svom mišljenju uopće ne griješe!
Velika većina učenika svih dobnih uzrasta pred kraj školske godine smatra da se nalazi pod velikim opterećenjem … i u tom svom mišljenju uopće ne griješe!
Zamislite ove skice iz svakodnevnog života. Dolazite po svog 8-godišnjeg sina na rođendansku proslavu njegovog školskog prijatelja, te se unaprijed veselite zabavnim anegdotama s druženja koje će vam ispričati.
Blagdanski prosinac je čarobno doba godine. Mirisi kolača, osvijetljeni i okićeni grad, darivanje, druženja … sve to u većini nas izaziva osjećaje radosnog iščekivanja i uzbuđenja, međutim ipak posebnu čar ima za djecu. Nije stoga čudo da velik broj ljudi (uključujući i autoricu ovog članka), svoje najljepše uspomene iz djetinjstva veže upravo uz prosinačko blagdansko doba.
Odjednom, gotovo preko noći, vaše dijete se promijenilo. Vaša 13-godišnja kćer tako sada provodi sate u kupaonici ili pred ogledalom u svojoj sobi, isprobavajući odjeću, šminku i različite frizure, a vi ste zabrinuti i pitate se, je li to normalno ponašanje?
Prema stručnoj definiciji, mucanje je oblik disfluencije, odnosno poremećaj fluentnosti govora koji otežava ili onemogućava njegov normalan tijek. U dobi između dvije i pet godina, veliki broj djece prolazi fazu tijekom koje mucaju, ponavljaju određene glasove, riječi ili čitave fraze, produžuju ih ili zaustavljaju, ili pak uopće ne stvaraju bilo kakav zvuk za određeno slovo ili glas. U većini slučajeva, razvojno uvjetovano mucanje jednostavno prođe do dobi od pet godina; u ostalim slučajevima, ono je pak dugotrajnije.
Ne postoji lijek za mucanje, međutim razvijene su mnoge djelotvorne metode i tretmani koji djetetu mogu pomoći u prevladavanju poteškoća s mucanjem.
Zdrav osjećaj samopouzdanja može se smatrati djetetovim štitom koji ga brani i čuva od različitih izazova s kojima se svakodnevno neminovno susreće. Čini se da djeca koja se doživljavaju pozitivno i koja se osjećaju dobro sama sa sobom lakše razrješavaju konflikte te lakše odolijevaju negativnim utjecajima i pritiscima, spremnija su na smijeh, više uživaju u životu, te su u svojoj osnovi optimističnija i realističnija. S druge pak strane, djeca s niskim samopouzdanjem konflikte često doživljavaju kao izvore frustracije i tjeskobe.
Prema stručnoj definiciji, tikovi su nenadani, ponavljajući, brzi, nekontrolirani pokreti i zvukovi koji se mogu opisati kao prenaglašene „karikature“ nekih uobičajenih fizičkih pokreta/zvukova, a pojavljuju se izvan nekog svog uobičajenog konteksta. Prilično su česti tijekom odrasle dobi, ali je njihova pojava naglašenija tijekom djetinjstva; prema nekim istraživanjima, čak 5-20% od sve djece školske dobi razvit će tijekom svog djetinjstva neki tik prolaznog karaktera. U velikoj većini slučajeva, tik je privremeno stanje koje će se riješiti „samo od sebe“. Ipak, kod neke djece tikovi tijekom vremena postaju sve tvrdokorniji i kompleksniji.
Svaka promjena školske sredine je stresna i pomalo uznemirujuća. Ipak, svakodnevno iskustvo (ali i stručna literatura) pokazuju da učenici najstresnijim i za njih osobno najtjeskobnijim smatraju prelazak iz osnovne u srednju školu.
Sukobi i neslaganja u adolescentnoj dobi sasvim su uobičajena pojava. U sukobe neminovno dolaziš sa svojim vršnjacima, prijateljima, roditeljima, profesorima.
Osim članova obitelji, vrlo važnu ulogu u životu svake mlade osobe imaju upravo njihovi vršnjaci. Različite teorije i opsežna istraživanja na području psihologije djetinjstva i mladenaštva potvrdila su da komunikacija i socijalni odnosi s vršnjacima značajno pridonose razvoju moralnog rasuđivanja i tzv. „socijalne inteligencije“.