Iako je takvo shvaćanje snažno ukorijenjeno u tradicionalnim modelima upravljanja razredom, praktično iskustvo pokazuje da ono s vremenom gubi učinkovitost. Iz takvog razumijevanja autoriteta postupno se oblikuju i obrasci ponašanja koji ostavljaju trag na razrednu dinamiku i odnose u učionici. Autoritet utemeljen na strahu može kratkoročno osigurati disciplinu i formalno poštivanje pravila, učionica ostaje tiha, slijede se upute, a nastava protječe bez vidljivih poremećaja. Dugoročne se posljedice, međutim, očituju kroz pasivni otpor, smanjenu intrinzičnu motivaciju, izbjegavanje suradnje i slabljenje odnosa između nastavnika i učenika.
Autoritet utemeljen na povjerenju i dosljednosti
Suprotno tome, autoritet koji ne počiva na strahu, već na povjerenju, dosljednosti i autentičnosti nastavnika, gradi se kroz svakodnevne, naizgled male, ali učenicima vrlo jasne poruke: „vidim te, poštujem te i očekujem odgovorno ponašanje“. Te se poruke ne prenose isključivo riječima, već ponajprije dosljednim postupcima u svakodnevnim situacijama, jednakom primjenom dogovorenih pravila, smirenim i predvidljivim reakcijama na izazovna ponašanja te sustavnim prepoznavanjem truda, napretka i suradnje, a ne samo pogrešaka i propusta. Učenici autoritet nastavnika ne mjere razinom strogoće, već pravednošću, jasnoćom očekivanja i dosljednošću u postupcima. Kada su pravila razumljiva, stabilna i jednako primjenjiva na sve, kod učenika se razvija osjećaj sigurnosti koji predstavlja temelj učinkovitog učenja. Takvo okruženje potiče razvoj samoregulacije i odgovornosti za vlastito ponašanje jer učenici razumiju granice, posljedice i svrhu pravila koja vrijede u učionici. Pritom odnos bliskosti ne podrazumijeva popustljivost niti odustajanje od strukture, već svjesno uspostavljanje ravnoteže između topline i jasnoće. Autoritet koji proizlazi iz odnosa počiva na uzajamnom poštovanju, a ne na stalnoj kontroli. Empatija, razumijevanje i otvorenost prema učenicima povezuju se s jasno postavljenim granicama i visokim, ali realnim očekivanjima potvrđujući nastavnika kao vjerodostojnu, stručnu i dosljednu odraslu osobu koja učenicima omogućuje slobodu izražavanja uz svijest o odgovornosti koja tu slobodu prati. Upravo u tim svakodnevnim, često neupadljivim situacijama, načinu na koji se nastavnik obraća učeniku, rješava nesuglasice ili priznaje vlastitu pogrešku, autoritet dobiva svoju stvarnu snagu.
Autoritet kao proces i temelj razredne klime
Važno je imati na umu da se autoritet ne gradi jednom zauvijek, već se u učionici oblikuje kao dinamičan proces stalnog preispitivanja i prilagodbe. Testiranje granica, promjene u grupnoj dinamici, razvojne faze učenika i profesionalni umor nastavnika dio su svakodnevne odgojno-obrazovne stvarnosti, zbog čega refleksija vlastite prakse i spremnost na prilagodbu postaju važni čimbenici očuvanja pedagoškog autoriteta. Kada se autoritet promatra i gradi na taj način, njegova vrijednost u razrednoj klimi višestruko se povećava. Autoritet utemeljen na povjerenju, jasnoći i dosljednosti pretvara učionicu u sigurno, strukturirano i poticajno okruženje za učenje. Takav prostor omogućuje konstruktivno suočavanje s izazovima i nesuglasicama te zajedničko traženje rješenja. U njemu se, uz akademska znanja, postupno razvijaju i socijalne vještine, odgovornost, samopouzdanje i međusobno poštovanje, vrijednosti koje čine temelj suvremenog odgojno-obrazovnog procesa i koje učenici nose sa sobom i izvan školskog okruženja.
