Danas smo suočeni s dva ključna globalna problema zaštite okoliša: uništavanjem ozonskog omotača i klimatskim promjenama.
Problem klimatskih promjena vezan je uz učinak staklenika, odnosno povećanu koncentraciju stakleničkih plinova u atmosferi. Najznačajniji staklenički plin je ugljični dioksid (CO2), koji nastaje kao posljedica izgaranja fosilnih goriva. Povećana koncentracija stakleničkih plinova uzrokuje povećanu apsorpciju topline u atmosferi, što dovodi do promjena temperature zraka, količine oborina i ostalih klimatoloških elemenata.
Neki od spojeva koji pojačavaju učinak staklenika ujedno i oštećuju ozonski omotač.
Vodena para (H2O), ugljični dioksid (CO2), metan (CH4) i didušik oksid (N2O), su staklenički plinovi nastali prirodnim aktivnostima i oni, izmiješani u cjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko Zemlje. Taj omotač sprečava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za život. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30ºC stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.
Sunce zagrijava površinu Zemlje, a ona se zagrijava i emitira toplinsko zračenje. Na taj način
zemljina površina reflektira oko 70 % sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Staklenički plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva “učinak staklenika”. Staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0.4 – 0.8 ºC.
Glavni izvori stakleničkih plinova su:
• izgaranje fosilnih goriva,
• industrijski procesi,
• odlaganje otpada,
• sječa šuma,
• poljoprivredna proizvodnja i
• stočarstvo.
Preuzmimo stvar u svoje ruke poduzimanjem mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova:
• korištenje obnovljivih izvora energije,
• povećanje energetske učinkovitosti,
• energetsko korištenje otpada,
• promjena tehnologija u industriji,
• razvrstavanje otpada,
• izolacija zgrada,
• korištenje javnog prijevoza,
• korištenje automobila koji troše manje goriva i
• pošumljavanje.
Svatko od nas ponaosob može puno učiniti na području ekologije, od gore navedenih mjera, pa do učlanjenja u eko-klubove i udruge koje podižu ekološku svijest pojedinaca u cilju zaštite okoliša.
Dio informacija za članak preuzet je sa stranica Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
