Učenici Osnovne škole Ivana Filipovića iz Osijeka i Osnovne škole Josipa Pupačića iz Omiša udružili su snage kako bi istražili jedan od najzanimljivijih i najvažnijih klimatskih fenomena modernog urbanog života – urbani toplinski otok (UTO). Projekt pod nazivom Are we warming up? nastao je iz zajedničke znatiželje učenika i mentora te je rezultirao istraživanjem u sklopu GLOBE programa.
Što su urban toplinski otoci?
Urbani toplinski otok pojava je pri kojoj su gradovi topliji od okolnih ruralnih područja. Razlog tome su asfalt, beton i drugi umjetni materijali koji upijaju sunčevo zračenje i zadržavaju toplinu, za razliku od trave, drveća i tla koji reguliraju temperaturu. Iako je ovaj fenomen poznat klimatolozima već desetljećima, rijetko se istražuje na razini osnovnih škola – i upravo tu leži posebnost ovog projekta.
Može li porast temperature u gradu ozbiljno ugroziti zdravlje njegovih stanovnika? Odgovor, kako pokazuje ovo istraživanje, nije nimalo umirujući.
Što smo istraživali i kako?
Učenici su koristili kombinaciju triju izvora podataka: mjerenja sa školskih meteoroloških postaja u okviru programa GLOBE, podatke Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) te satelitske snimke Landsat 8 koje su analizirali pomoću alata Google Earth Engine. Osim toga, proveli su vlastita terenska mjerenja infracrvenim termometrom na odabranim lokacijama u oba grada.
U Osijeku su učenici uspoređivali temperaturu zraka u dvije paralelne ulice — jednoj zasađenoj drvoredom i drugoj iz koje su stabla uklonjena zbog rekonstrukcije pločnika. U Omišu su mjerili razlike između izgrađenog i neizgrađenog dijela grada, na lokacijama udaljenim manje od pola kilometra i na jednakoj nadmorskoj visini. Mjerenja su provodili svaka dva tjedna kroz gotovo cijelu školsku godinu.
Što su otkrili?
Rezultati su bili upečatljivi. U Osijeku je razlika u temperaturi zraka između ulice s drvoredom i ulice bez njega dosezala čak 6,7 °C – i to mjereno samo metar iznad asfalta. U Omišu je razlika između izgrađenog i neizgrađenog dijela grada bila i do 4,9 °C. Obje razlike bile su najveće ljeti, ali su ostale mjerljive i zimi.
Analiza satelitskih snimaka pokazala je da temperatura površine tla raste u oba grada, osobito u novoizgrađenim područjima. Primjerice, na lokaciji Opus Arene u Osijeku temperatura površine porasla je s raspona od 20–25 °C na više od 35 °C. Raste i broj toplih noći – noći kada temperatura ne pada ispod 20 °C – kao i broj dana s upozorenjima za toplinski val. Prema podacima DHMZ-a, Osijek se ističe kao jedan od europskih gradova s najvećim brojem smrtnih slučajeva uzrokovanih toplinom.
Zanimljiva je i razlika između dvaju gradova: Omiš, zahvaljujući blizini mora koje djeluje kao prirodni regulator temperature, pokazuje blaže oscilacije, dok Osijek kao kontinentalni grad bilježi veće ljetne vrhunce i jači razvoj urbanog toplinskog otoka.
Što smo naučili iz ovog projekta?
Ovaj projekt pokazuje da učenici osnovnih škola mogu provoditi pravo, sustavno i metodološki utemeljeno znanstveno istraživanje. Kombiniranjem terenskih mjerenja, baza podataka državnih institucija i naprednih digitalnih alata poput Google Earth Enginea, učenici su stekli brojne kompetencije.
Projekt je ujedno izvrsna polazna točka za razgovor u razredu o klimatskim promjenama, urbanizmu i zdravlju — temama koje su iznimno relevantne za mlade koji danas odrastaju u sve toplijim gradovima. Posebno je vrijedna suradnja dviju škola iz različitih dijelova Hrvatske, koja je obogatila istraživanje komparativnom dimenzijom i pokazala kako zajednički projekti mogu dati daleko snažnije rezultate.
Zaključci su jasni: zelenilo u gradu nije samo estetska kategorija — ono je ključni regulator mikroklime i zaštitnik zdravlja građana. Svako posječeno stablo ili asfaltirani travnjak ima mjerljive posljedice na temperaturu oko nas.
Možda je pravo pitanje s kojim bismo trebali završiti: što mi, kao zajednica, možemo učiniti kako naši gradovi ne bi postali nepodnošljivo vrući?
