prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Kazalište

Kazalište je nastalo u staroj Grčkoj, iz rituala koji su se održavali u čast boga Dioniza. Slavili su ga pjevanim i recitiranim ditirambima i plesom i u tim svečanostima nalazimo početke tragedije i komedije. Prve su se drame razvile iz vjerskih rituala u kojima je kor (skup izvođača) recitirao priče o grčkim bogovima i herojima.

U šestom stoljeću prije Krista grčki je pjesnik Tespis postao prvim glumcem koji je sam recitirao stihove.

Tragedija

Tragedija je tužna priča s nesretnim završetkom. Rodila se u Grčkoj u petom stoljeću prije Krista. U klasičnoj je tragediji glavni lik plemenit i dobar, ali ima i manu koja ga na koncu upropasti. Prema grčkom misliocu Aristotelu (384. – 322. pr.Kr.), publika sudjeluje u tuzi i strahovima likova. Na kraju se predstave ljudi osjećaju emotivno pročišćeni i poneseni zbog popuštanja napetosti.

Taj proces zovemo katarzom. U grčkoj je tragediji kor tvorila skupina izvođača koja je govorila u jedan glas i zajedno izvodila ritualne plesne korake. Kor je komentirao glavno zbivanje na sceni.

Komedija

Komedija je predstava u kojoj se smijemo. Ona se bavi ljudima i njihovim međusobnim odnosima. Satira je oblik komedije koji kritizira društvo pokazujući slabosti javnih osoba. Satira se služi karikiranjem (pretjeranim isticanjem) i ismijavanjem.

Najpoznatiji autori tragedija tako su Eshil, Sofoklo i Euripid, a komedija Aristofan.

Mimika

Mimika izražava raspoloženje ili misao kroz geste (pokrete) i izraze lica, sve bez riječi. Pantomima je predstava koja se glumi isključivo mimikom. Poznati pantomimski likovi Harlekin i Pierrot razvili su se u talijanskom kazalištu u 16. stoljeću, najavljujući pojavu klauna. Kineska drama nije imala riječi sve do 19. stoljeća.

Pozornica

Pozornica je povišeni podij na kojem se izvode predstave. Stari su Grci gledali predstave u okruglim, otvorenim kazalištima. Rimljani su gradili nadsvođena kazališta koja su imala stalne kulise i složenu mašineriju za zvučne i svjetlosne efekte.

Najuobičajeniji tip pozornice jest proscenij, gdje je publika odvojena od uokvirene povišene pozornice. Izumljena je u Italiji u 18. stoljeću. Drugi tipovi pozornica nastoje zbližiti glumce i publiku.

Tko sve sudjeluje u stvaranju predstave?

Režiser ili redatelj upućuje sve sudionike predstave što im je činiti. Glumac se pretvara u lik u djelu u kojem sudjeluje u stvaranju fabule (zapleta). Drugi pak smišljaju i izrađuju kulise i kostime te stvaraju svjetlosne i zvučne efekte.