prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Kontakt seminar u Krakowu

Grad na rijeci Visli, kojeg krasi prekrasan dvorac Wawel, u listopadu je ugostio 59 učitelja, profesora i odgajatelja iz osam europskih zemalja. Organizatori seminara su bili: eTwinning,  Poljski NSS, Organizacija za razvoj obrazovanja i Erasmus+, a tema edukacije je bila “Kako poboljšati kvalitetu eTwinning projekata?“.  Seminar je bio namijenjen naprednim korisnicima eTwinninga, a krajnji cilj bio je osmisliti projekt, prijaviti ga, implementirajući stečeno znanje.

Formalni jezik bio je engleski premda se u neformalnom druženju moglo čuti pravo bogatstvo različitih europskih jezika.

Kada sam kretala prema Poljskoj nisam ni mogla zamisliti da ću se vratiti s toliko dobrih uspomena, priča i znanja. Dobra energija, koja se mogla osjetiti već prvi dan, bila je prisutna do odlaska iz ovog prekrasnog grada.  Ni u jednom trenutku nisam poželjela biti nigdje drugdje nego upravo u Hotelu Novotel, u Krakowu, s kolegama i kolegicama koji pršte odličnim idejama i znatiželjom u očima.

Dva dana bili smo učenici i upijali smo znanje koje ćemo kasnije koristiti. Od svih predavanja i primjera dobre prakse koje smo imali izdvojila bih predavanje prof. V. Askanasa koji nas je uveo u cijelu problematiku projekata i koji nas je upozorio na glave greške u njihovom planiranju i provedbi. S obzirom na njegovo bogato  životno iskustvo te  način prenošenja znanja, njegove riječi i savjete nije bilo teško zapamtiti, a kasnije i koristiti.

Nakon zanimljivih “breaking ice“ igara trebali smo se zapisati na radionice koje su trajale cijeli sljedeći dan (21.10.). Tijekom pronalaženja potpisnih lista upoznala sam kolegicu iz Poljske koja se zapisala na iste radionice, istim redoslijedom. Naravno da smo se kasnije i uključile u isti projekt.

Prva radionica bila je o Twinspaceu za napredne. Upoznali smo se sa svim mogućnostima koje Twinspace pruža. Meni je bila novost mogućnost organiziranja videokonferencija (koje sam do sada držala putem Skype-a), mogućnost pozivanja posjetitelja (stručne službe, roditelja…) te koji dijelovi Twinspace-a su javni, a koji su zaštićeni.

Uslijedila je radionica o glazbi. Nakon diskusije o autorskim pravima krenuli smo sami skladati svoje glazbene uratke. Shvatili smo kako je svaki eTwinner kreativni skladatelj. Alat koji se meni posebno svidio bio je Incredibox. Ne samo da se ne treba stvarati profil, nego, odijevajući smiješnog i namrgođenog lika, snimate zabavnu glazbu. A ako je alat  zabavan meni, kako neće biti i mojim učenicima?

Tema treće radionice bila je Motivacija učenika. Od kolege koji je sudjelovao u puno projekata svidio mi se entuzijazam i način na koji je predstavio sve ono što učenike motivira. Od alata koje je koristio izdvojit ću neke: Dvovler (movie maker), Surveymonkey (za izradu anketa), Answergarden (za prikupljanje ideja) i Pixton (za izradu stripova).

Zadnja radionica, za mene ujedno i najzahtjevnija, bila je o Scratch-u. Od kad sam čula za taj program silno sam ga željela naučiti koristiti, ali nisam uspijevala pronaći dovoljno vremena za otkrivanje svih njegovih mogućnosti. Ni sada, nakon radna na njemu, ne mogu sa sigurnošću reći da sam ga u potpunosti savladala. Raduje me mogućnost stvaranja i kreativnog izražavanja koje Scratch pruža. Alat je zahtjevniji od ostalih, ali rezultat je vrijedniji.

Posljednji dan bio je rezerviran za povlačenje projektne grupe i za osmišljavanje projekta. U mojoj grupi to je značilo: trosatna rasprava,  biranje najboljih ideja, definiranje ciljeva i načina provođenja projektne ideje. Projekt je odobren i nalazi se na eTwinningu pod nazivom “Can puppets folk talk?“. Na kraju projekta, nadam se, saznat ćemo i odgovor.

Nakon izlaganja svih ideja, bio je organiziran i kulturni program. Odlazak u interaktivni, podzemni, povijesni muzej koji se nalazi ispod njihovog glavnog trga (gdje su iskopine i pronađene), a nakon toga večera u 140 godina starom restoranu Hawelka.

Nedjelja je bila rezervirana za povratak. Povratak u stvarnost, gdje ćemo kroz projekte nastaviti virtualno druženje i suradnju.