Jedan od popularnih načina za provođenje refleksije s učenicima bez obzira radi li se o književnom tekstu koji treba analizirati ili zajedničkom radu na nekoj temi zasigurno su Sokratovi seminari.
Sokratovi su seminari dobili ime po svojoj realizaciji Sokratova vjerovanja u moć postavljanja pitanja i diskusiju više rasprave.
Elfie Israel sažeto definira Sokratove seminare i implicira njegove mnogobrojne pogodnosti za učenike: „Sokratovi su seminari formalni razgovor, na temelju teksta, u kojem voditelj pita otvorena pitanja. U kontekstu rasprave, učenici pomno slušaju komentare, kritički razmišljaju za sebe, artikuliraju svoje misli i svoje odgovore s mislima drugih. Učenici na ovaj način uče kako raditi u suradnji i postavljati pitanja na inteligentan, civiliziran i pristojan način.“
Strategije za provođenje Sokratovih seminara u praksi
Odabir teksta: Sokratovi su seminari najučinkovitiji prilikom odabira autentičnih tekstova koji pozivaju na isto tako autentično ispitivanje, poput atraktivnih kratkih priča, kontrastnih primarnih dokumenata o društvenim znanostima ili članaka o kontroverznim pristupima u tijeku znanstvenih problema.
Priprema učenika: u nastavnom je programu predviđeno kako učenici moraju biti pripremljeni za svaki sat, ali kada nastavnik odluči provoditi Sokratove seminare, preporučljivo je napomenuti učenicima kako će na satu provoditi seminare. Sokratovi seminari od učenika traže fokusiranost, upoznatost sa sadržajem i koncentraciju.
Priprema pitanja: prilikom izvođenja Sokratovih seminara, učenici su ti koji imaju i preuzimaju odgovornost i glavnu ulogu u vođenju diskusije. Elfie Israel preporučuje nastavnicima započinjanje i završavanje diskusije njihovim pitanjem koje se izravno odnosi na učenički život kako bi cijeli razgovor bio ukorijenjen u kontekstu njihovih stvarnih iskustava.
Utvrđivanje učeničkih očekivanja: učenička pitanja i razmišljanja esencija su i bit filozofije Sokratovih seminara i autentičan potez u uključivanju učenika u uspostavljanju normi za seminar. Za vrijeme izvođenja Sokratovih seminara, nastavnici bi trebali upitati učenike kako razlikovati ponašanja koji karakteriziraju debatu (uvjeravanje, pripremljenost na repliku i jasno odabrane strane) i ona ponašanja koja karakteriziraju diskusiju (upiti, odgovori koji proizlaze iz tuđih mišljenja i kolektivni duh učenika). Zadatak je nastavnika tražiti od učenika da budu odgovorni za usuglašene norme.
Utvrđivanje nastavničke uloge: u Sokratovim seminarima nije predviđena značajnija nastavnička uloga osim povremenog navođenja učenika natrag na pravi put i nadgledanje diskusije. Nastavnik bi se trebao suzdržavati od ispravljanja ili preusmjeravanja diskusije. Umjesto toga, njegova je uloga poticanje drugih učenika da s poštovanjem „izazivaju“ svoje kolege i njihove interpretacije kako bi se dobila različita mišljenja, pogledi i zapažanja.
Procjena učinkovitosti: Sokratovi seminari zahtijevaju procjenu koja poštuje i usmjerena je na učenikovu sposobnost postavljanja pitanja i uspjeh u izvršavanju tog zadatka. Najveće je globalno mjerilo uspjeha refleksija od strane učenika i nastavnika. Pismena refleksija traži od učenika da opišu svoje sudjelovanje i njihove ciljeve za buduće seminare. Poanta Sokratovih seminara nije u tome tko je u pravu, a tko u krivu, već dublje razumijevanje teksta, sadržaja, tuđih mišljenja i kako naučiti kritički razmišljati.
Izvor:
Israel, Elfie. “Examining Multiple Perspectives in Literature.” In Inquiry and the Literary Text: Constructing Discussions in the English Classroom. James Holden and John S. Schmit, eds. Urbana, IL: NCTE, 2002.
